Str: [1]   Dolje
  Ispis  
Autor Tema: Protuotrov  (Posjeta: 1236 puta)
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
कल्कि
जीव
कृष्ण
Postova: 47470
Offline Offline
Spol: Ženski
Goloka
« na: Kolovoz 14, 2011, 04:37:08 »



PROTUOTROV


Članci ISKCON-ovih bhakta


SADRŽAJ

1. Protuotrov
Njegova Svetost Danavir Goswami
2. Narator CD-a o trovanju objavljuje prevaru
Jagannatha das "Puripada"
3. Reagiranje na CD o trovanju
Njegova Milost Jahnu das i
Njegova Milost Hari Šauri das
4. Makaradhvaja ne sadrži arsen
Njegova Svetost Bhakti Vidya Purna Swami
5. Nema medicinskih dokaza trovanja Šrila Prabhupada
David R.Hooper, dipl. ing. biokemije
(Deva Gaura Hari das)
6. Analiza kose ne pokazuje znakove trovanja
David R.Hooper, dipl. ing. biokemije
(Deva Gaura Hari das)
7. Prabhupadov kirurg potvrđuje: uzrok je dijabetes
David R.Hooper, dipl. ing. biokemije
(Deva Gaura Hari das)
8. Nityanandina dijagnoza: kardiološki simtomi
David R.Hooper, dipl. ing. biokemije
(Deva Gaura Hari das)
9. Izjava Tamal Krsna Goswamija
Njegova Svetost Tamal Krsna Goswami
10. Izjava Bhavananda dasa
Njegova Milost Bhavananda das
11. Izjava Trivikrama Swamija
Njegova'Svetost Trivikrama Swami
12. Jayadvaita Swami komentira teoriju trovanja
Njegova Svetost Jayadvaita Swami
13. Neka istina pobijedi
Njegova Svetost Bhakti Caru Swami
14. Izazov Nityanandi dasu
Njegova Milost Ravindra Svarupa das,
član upravnog tijela (GBC)
15. Ovisnost o otrovima može naštetiti zdravlju
Njegova Milost Iksvaku das


RUPANUGA VEDIC COLLEGE

S engleskog preveo:
Dama Kartu das


Evidentirano

कल्कि
जीव
कृष्ण
Postova: 47470
Offline Offline
Spol: Ženski
Goloka
« Odgovor #1 na: Kolovoz 14, 2011, 04:39:33 »

1

PROTUOTROV

Njegova Svetost Danavir Goswami

Nekoliko me je bhakta pitalo što mislim o "spornom pitanju
trovanja", tj. o sumnji koju gaje neke osobe da je Šrila Prabhupada
namjerno trovan od strane njegovih učenika. Prema toj teoriji,
Šrila Prabhupadaovi su bliski učenici tobože bili toliko željni da
prisvoje njegov položaj i sami postanu gurui, da su mu davali
arsen. Uz dozvolu čitatelja, prvo ću jasno iznijeti svoj stav o
ovoj temi, a nakon toga izložiti opažanja i dokaze temeljene na
šastrama koji ga podupiru.

Moj stav je da Srila Prabhupada ni u kom slučaju nije
otrovan od strane bilo kog učenika. Teorija o trovanju
je hatimata...vaisnava-aparadha poput poludjelog slona
najgore vrste. Pijući ovaj smrtonosni napitak koji sepjenuša
od uvreda prema vaisnavama, naivni bhakte upropaštavaju
svoje duhovne živote. Molim vas, izbjegavajte slušati o
teoriji trovanja.

Teorija trovanja iznosi pretpostavku da se Šrlla Prabhupada
u svojim posljednjim danima ne znajući okružio zavidnim
učenicima, koji su kovali zavjeru da ga otruju i odista to i
učinili. Smatram to velikom uvredom mom duhovnom učitelju te
njegovim iskrenim učenicima i stoga molim za dozvolu čitatelja
da objavim ovu izjavu.

Vaisnava je po prirodi nenasilno, smireno živo biće i
posjeduje sve dobre odlike Boga, ali kada abhakta vrijeđa
Gospodina ili Njegovog bhaktu, vaisnava nikada ne tolerira
takvu drskost.
(Srimad- Bhaga vatam, uvod)

U osobnim razmjenama treba biti vrlo krotak i ponizan,
a ako ga vrijeđaju, vaisnava treba biti tolerantan i ne ljutiti
se. No, ako se vrijeđa njegov guru ili drugi vaisnava, treba
biti strašan poput ognja. To je pokazao Gospodin Caitanya
Mahaprabhu.
(Caitanya-caritamrta, Adi-lila 7.50, komentar SP)

PRAVA PRIVRŽENOST


Sljedeći je tekst izvadak razgovora iz listopada 1977. godine
u Vrndavanu. Šrila Prabhupada i dvadeset njegovih učenika
razmatraju dobre i loše strane njegovog posta. Zagovaratelji
teorije trovanja tvrde daje Šrila Prabhupada u to vrijeme znao da
ga učenici truju.


Rano jednog listopadskog jutra, pošto je Srila
Prabhupada nastavljao postiti od hrane i pića, Upendra je
izrazio bezazlen, no ponešto neumjesan prigovor: "Kako
možeš odbijati da piješ? " - upitao je.
"Što ne valja ako ne pijem?", uzvratio je Srila
Prabhupada. "Ne osjećam nikakvu neugodnost. "
Upendra je dodao da će mu, ako i dalje ne bude uzimao
vodu, tijelo dehidrirati. Prabhupada nije na to ništa
uzvratio, pa je Upendra napustio sobu.
"Što je s vodom? ", želio je znati Abhirama.
Srila Prabhupada se na trenutak zamislio i rekao: "Vi
razmotrite među sobom i odlučite što želite da uradim. "
Razmotriti? Činilo se da ne govori samo o značaju
uzimanja vode.
"Da razgovaramo o oporavku? ", upitao je Abhirama.
"Ja ne želim, " rekao je Srtla Prabhupada.
"Kažeš da ne želiš oporavak, Srila Prabhupada? "
"Da. " - odgovorio je.
Tog popodneva Srila Prabhupada je pozvao Tamal
Krsna Maharaja, koji je u to vrijeme ručao. Tamal Krsna
se odmah odazvao i ušao u sobu zajedno sa nekoliko drugih
članova GBC-a. Svi su prišli jako blizu da čuju što Srila
Prabhupada želi reći.
"Ako želim preživjeti" - rekao je - "naravno da ću
morati nešto uzeti." Govorio je polako, ali s naporom.
"Nije moguće preživjeti bez uzimanja hrane. Ali moje
održavanje u životu povlači toliko mnogo neugodnosti,
jednu za drugom. Zato sam odlučio da umrem mirno."
Glas mu je utihnuo, a svi su bili odviše potreseni da bi nešto
rekli...Nakon nekoliko minuta, Prabhupada se okrenuo ka
Hari Sauriju, koji je nečujno jecao kraj njegovog uzglavlja.
Pomalo strogim glasom ga je upitao: "Zašto želite da
nastavim živjeti? " Hari Saurije samo šutio. Osjećao je da
bi, ako zamoli Srila Prabhupada da ostane, to bila uvreda,
budući da je već odlučio da ode. Nije mogao suspregnuti
svoje emocije, a opet nije želio kazati: "Ostani i muči se. "
Niti je on, niti itko od bhakta želio da Prabhupada ode...
"Ako želim umrijeti", nastavio je Srila Prabhupada,
"ovo je vrlo spokojna smrt. Vi samo nastavite sa pjevanjem. "
Kako se kirtan nastavio, Tamal Krsna je zatražio dozvolu
da izađe. Prabhupada je upitao zašto, a on je odgovorio da
ide na razgovor.
"Razgovor, "ponovio je Srila Prabhupada. "Oni žele da
ostanem u životu, dok ja želim mirno umrijeti. Ne mogu činiti
čuda. Fizičko se tijelo treba održavati ako mi je živjeti. Ali
bez uzimanja hrane, kako će se fizičko tijelo održati? To je
fanatizam. " Srila Prabhupadove su oči bile zatvorene, ali
ih je on iznenada otvorio i rekao: "Krsna želi da učinim po
svojoj želji. Izbor je moj. Krsna mije dao punu slobodu... "
U roku od nekoliko minuta, svi su se GBC članovi, te
prisutni stariji sannyaslji okupili u vanjskoj sobi. Jedan
za drugim, bhakte su govorili u korist odluke da od Srila
Prabhupada zatraže da ostane...Bilo je oko 15:30h kada je
dvadeset bhakta ušlo u Srila Prabhupadovu sobu i okupilo se
oko njegovog kreveta. Srila Prabhupada je ležao zatvorenih
očiju, nepokretan, ali svjestan njihovog prisustva.
"Hmmm? Dakle, što želite? ", upitao ih je.
"Ako ti Krsna daje izbor, tada ne idi! Trebamo te!"
"Znači, to je vaš zajednički stav? ", želio je znati Srila
Prabhupada. "Razgovarali ste? " Podigao je ruku u zrak i
zaokružio njome, pokazujući na sve bhakte.
"Imali smo zajednički sastanak, Srila Prabhupada.
Želimo da ostaneš i predvodiš ovaj pokret i završiš Šrimad-
Bhagavatam. Odlučili smo da moraš ostati barem još deset
godina."
Razmatrao je taj prijedlog... Tada je, ne otvarajući oči,
zijevnuo, a njegovi zlatni zubi su bljesnuli. "Uredu, dajte
mi onda nešto da popijem, " zatražio je, a bhakte su klicali:
"Jaya Prabhupada! Sva slava Srila Prabhupadu!" u jedan
glas.

"Ovo je prava privrženost, " uzvratio je Prabhupada.

(Srila Prabhupada Lilamrta 54: "Doma u Vrndavanu")

Srila Prabhupada je: 1) govorio o "mirnom umiranju", 2) rekao
"izbor je moj", 3) zamolio prisutne učenike da s njim razmotre
dobrobiti njegovog "oporavka" i, 4) zatražio: "dajte mi nešto da
pijem".
Svaka od ovih izjava je besmislena ako je upućena vlastitim
ubojicama. Ali imaju savršenog smisla ako su upućene voljenim,
povjerenja vrijednim duhovnim sinovima.
U ovoj razmjeni najznačajnije riječi su: "Ovo je prava
privrženost", koje je izgovorio Srila Prabhupada. On se pritom
nije razmetao. Beskrajna privrženost između Srila Prabhupada
i njegovih učenika nije bila tajna. Redovito je govorio o njoj i
neprestano je pokazivao. Zagovaratelji teorije trovanja žele da
povjerujemo da je sva ta privrženost lažna. Šrila Prabhupada je
smatrao da je to "prava privrženost", a zagovaratelji trovanja
kažu da nije bilo stvarne privrženosti, samo maya, prijetvornost,
iluzija. Navodim dio pisma koje je Šrila Prabhupada poslao iz
Engleske tek dva mjeseca prije napuštanja ovog svijeta.

Sada sam došao na Zapad vrlo slabog zdravlja. U
ovakvom stanju nitko ne bi ni pomišljao na turneju.
Prosječan čovjek bi se pripremao za smrt. No ja se ne bojim
smrti, stoga zašto ne bih još jednom vidio svoje voljene
učenike i hramove širom svijeta.

(Pismo Vasudevu - Bhaktivedanta Manor, 6. rujna
1977. [naš odabir]

Čini se da zagovaratelji trovanja ne mogu ni zamisliti prekrasnu
obostranu privrženost koju Šrila Prabhupada i njegovi vjerni
učenici osjećaju, i stoga te jadne duše optužuju gurua i njegove
učenike da su lažno privrženi jedni drugima.
Niti mjesec dana prije svog odlaska s ovog svijeta, Šrlla
Prabhupada je na ovaj način, s dubokim osjećajima, oslovio svoje
učenike koji su ga okruživali:

Želim društvo vaisnava. Svi ste vi čisti vaisnave. Sve ste
žrtvovali, sve materijalne pogodnosti, zarad Krsne. Takav
je vaisnava. Anyabhilasita-sunyam. Nemate drugih želja. Vi
Evropljani, Amerikanci, rođeni ste u vrtlogu materijalnih
želja. A kada se oslobodite materijalnih želja...Zato ste svi
vaisnave, anyabhilasita-sunyam. Zato ste toliko milostivi.

(razgovor u Prabhupadovoj sobi - 18. listopad 1977.,
Vrndavan)

Šrila Prabhupada je izjavio da su njegovi učenici žrtvovali sve
za Krsnu, a zagovaratelji trovanja kažu da su Šrila Prabhupadovi
učenici ubili svog duhovnog učitelja. Netko je u krivu. Stoga
moramo odabrati da li da vjerujemo iskrenim riječima Šrila
Prabhupada ili izopačenim riječima zagovaratelja trovanja.

ZDRAVSTVENO STANJE ŠRILA PRABHUPADA

Iako zagovaratelji trovanja kažu da je Šrila Prabhupada
zlonamjerno otrovan, to nije medicinski dokazano. Dr. Karl
Otto Jacob, internista (s 40 godina profesionalne prakse interne
medicine) daje svoju analizu:

Bilo je predodređeno da kronični dijabetes A.C.
Bhaktivedanta Swamija [Srtla Prabhupada], koji nikada
nije pravilno medicinski tretiran, izazove druga ozbiljna
posljedična oboljenja, koja su se u sve većem broju javljala
u njegovom tijelu, poput naglog starenja i propadanja
krvnih žila, mikroangiopatije (sužavanja arterija i
kapilara), visokog krvnog tlaka, srčanih oboljenja, te
dijabetske nefropatije (javlja se kao posljedična bolest u
većini slučajeva netretiranog dijabetesa).
Dijabetska nefropatija (teško oštećenje bubrega
izazvano dijabetesom) obično je praćena nefrosklerozom,
pilonefritisom, ponovno visokim krvnim tlakom, te visokim
rizikom od srčanog udara ili kapi. Uz to, mokraćna cijev mu
je bila sužena, što je stvaralo konstantni povratni pritisak na
bubrege, povećavajući bubrežnu insuficijenciju i stvarajući
dodatna oštećenja. Kronična bubrežna insuficijencija tokom
četiri stadija dovodi do uremije, tj. nepovratnog zatajenja
bubrega, što neizbježno izaziva smrt, ukoliko se hitno ne
tretira dijalizom.
Pacijent obolio od uremije umire od otrovnih
metaboličkih produkata koji se više ne mogu izlučivati
putem rada bubrega, te se nagomilavaju u tijelu. Tipični
simptomi bubrežne insuficijencije koja dovodi do uremije
su: anoreksija (potpuni gubitak apetita), gastrointestinalne
smetnje, periferna polineuropatija, visok krvni tlak i srčane
tegobe, edem (jako oticanje udova izazvano nakupljanjem
vode u organizmu), a u posljednjoj fazi cerebralna
(moždana) oboljenja, pa sve do kome. Osoba koja boluje od
uremije doslovce biva otrovana te se tako i osjeća, kako se
metabolički toksini (kreatin, mokraćna kiselina, elektroliti,
te mnogi drugi uremični otrovi) nakupljaju i truju organizam
izazivajući smrt.
Medicinski je potpuno nevjerojatno da je pacijent
(Srila Prabhupada) dostigao tako duboku starost usprkos
dijabetesu koji je desetljećima neliječen, što je dovelo
do ozbiljnih posljedičnih oboljenja. Ideja da je pacijent
otrovan bilo čime do vlastitim metaboličkim otrovima je
neumjesna, te zvuči iznimno spekulativno i apsurdno bilo
kome upućenome u medicinu.

Medicinska opservacija dr. Jacoba podržava moje stanovište.
Pošto sam bio prisutan u Engleskoj kada je Srila Prabhupada po
posljednji put došao na Zapad, prilažem kratak izvještaj o tome,
uz dozvolu čitatelja:

27. kolovoza 1977. godine, gotovo bez najave, Njegova
Božanska Milost stiže u Bhaktivedanta Manor u Engleskoj,
izgledajući kao sama kost i koža. Ozbiljan je, bhakte koji
su došli s njim su zamišljeni, a čitava je atmosfera prožeta
dubokom zabrinutošću. Njemački i francuski bhakte hitaju
da bi vidjeli svog duhovnog učitelja. Svi bhakte u Manoru
su vidno potreseni prizorom Srila Prabhupada u takvom
stanju. Njegovu Božansku Milost postavljaju na specijalno
izrađenu stolicu - nosiljku, i odnose u njegove odaje. Tamo
mu je ponuđen pladanj hrane i on poziva sve bhakte u svoju
sobu dok časti malo prasadama. Komentira kako su stvari
lijepo napredovale.
Srila Prabhupada se s velikom privrženošću obraća svom
GBC sekretaru u Engleskoj, Jayatirthi, koga opisuje kao
transcendentalnog menadžera. Njegova Božanska Milost,
koji vjerojatno teži manje od trideset kilograma, izjavljuje
da je došao u Englesku da bi uzeo utočište JayatTrthe.
Jayatirtha je toliko pažljiv i vješt u odnosima s bhaktama
da na njega nikad nema nikakvih pritužbi.
Sljedećeg jutra Srila Prabhupadu dolje u temple-room
donose snažni Amita i još jedan bhakta. Odavši ponizno
poštovanje, usredotočeno promatra Božanstva Sri Sri
Radha-Gokulananda kroz tamne sunčane naočale, dok mu
niz obraze teku suze ljubavi. Moja je dužnost kanuti točno
tri kapi caranamrte (ne više) u desni dlan njegove, poput
balona napuhnute ruke. Bolno je vidjeti maleni prsten
zaglavljen na jednom od njegovih prstiju.
Nakon toga ga prenose uz vyasasan, da bi se izvela
guru-puja koju prati četrdesetpetominutni kirtan. Iako Srila
Prabhupada uglavnom ima isti izraz lica, ponekad se tokom
žestokog i ekstatičnog kirtana lagano smiješi, pružajući
bhaktama veliku radost. Katkad lagano pomiče prste gore dolje
i tim pokretom čini da svi bhakte skaču sve više i više
u kirtanu. Da bi zadovoljili voljenog gurudeva, prvi tjedan
njegovog posjeta britanski bhakte izlaze i dijele više knjiga
nego ikada u povijesti.
Na dan svoje Vyasa-puje, Srila Prabhupada silazi
u temple-room malo ranije da slavi sa svim bhaktama.
Njegova Božanska Milost daje znak da bi njegov putujući
sekretar Tamal Krsna Maharaja trebao govoriti. Ovaj
stariji učenik opisuje misiju SrTla Prabhupada, počevši od
dolaska u SAD 1965. godine. Dok naš Guru Maharaja šutke
sluša, opisuje rane dane u New Yorku, San Franciscu i Los
Angelesu. Maharaja govori o poteškoćama u Los Angelesu
kada tamo još nije bilo hrama, a Srila Prabhupada je držao
programe u domovima raznih ljudi. U tom trenutku Njegova
Božanska Milost s osmjehom dodaje: „ Čak i u garažama ".
Kronološko pripovijedanje se nastavlja do sadašnjeg
trenutka, usrećujući svakoga, uključujući i samog Srila
Prabhupada.
Sljedećeg dana, na Janmastami, Srila Prabhupada se
usprkos neugodnostima vozi pedeset kilometara da bi vidio
tog vrlo privlačnog mladića, Radha-London Išvaru (to je
ime koje je Krsni dao Srila Prabhupada, sa značenjem
"gospodar Londona ").
Nekoliko dana kasnije zavladao je nemir, pa je odlučeno
da se Njegova Božanska Milost mora odmah odvesti u
bolnicu. Vraća se nakon nekoliko sati, i očito je da su mu
liječnici pomogli kod problema sa mokrenjem.
13. rujna, neočekivano kao što je i došao, napušta
Englesku i odlazi za Vrndavan, propuštajući kupanje
mlijekom  na Gita-nagariju, zbog svojeg sve lošijeg
zdravlja.

Za vrijeme Srila Prabhupadovog dvoipotjednog posjeta
Engleskoj, pridružilo mu se stotine njegovih posvećenih učenika
iz Evrope. Služili su Krsnu na zapovjed Srila Prabhupada. Odani
su bili isključivo njemu i to je Njegovoj Božanskoj Milosti bilo
dobro poznato. Ovi se učenici nisu osjećali dužni ni prema jednom
lideru u ISKCON-u osim Srila Prabhupadu. Da je u bilo kom
trenutku tokom svoje posjete Šrila Prabhupada želio ukazati na
to daje nešto zlonamjerno usmjereno protiv njega, imao bi čitavu
malu vojsku da mu pomogne na bilo koji način. Drugim riječima,
Šrila Prabhupada nisu ni na što prisiljavali njegovi sluge koji su
s njim putovali. Osobno je zamolio Tamal Krsna Goswamija da
govori na njegovoj Vyasa-puji. Šrila Prabhupada je imao mnogo
prilika da razgovara sa velikim grupama nas bhakta, i ni u kojoj
prilici nije ukazao na to da je trovan, čak naprotiv, pokazivao je
povjerenje puno ljubavi i odavao priznanje svojim pomoćnicima.

TKO KOGA TRUJE?

Teorija trovanja potekla je od dva ista podmukla, iskvarena uma
koji su začeli teoriju o ritvicima. Obojica su nekadašnji članovi
ISKCON-a, koji su zbog filozofskih devijacija i nezakonitih
aktivnosti odstranjeni. Osobno sam prije nekoliko godina pokušao
urazumiti jednog od njih, ali mi je on odlučno dao do znanja da
nikada neće prekinuti svoje zlobne napade na ISKCON.

„ Canakya Pandit je rekao da postoje dvije vrste zavidnih
živih bića - zmija i zavidan čovjek. Zavidni čovjek je
opasniji od zmije jer se zmija može ukrotiti opčinjavajućim
mantrama ili nekim travama, dok se zavidna osoba ne može
smiriti ni na koji način. "

(Šrimad-Bhagavatam 4.22.11, komentar)


Trebali bi izbjegavati kritiziranje drugih bhakta uključenih
u služenje Gospodina. Međutim, zagovaratelji teorije trovanja
nisu ni u kojem slučaju uključeni u predano služenje. Upravo
suprotno, oni izazivaju nezadovoljstvo Gospodina više od ikoga
pišući knjige koje vrijeđaju vaisnave.

„Međutim, Krsna ne može podnijeti nikakvu uvredu ili
kritikovanje vaisnave."

(Caitanya-caritamrta, Antya-ltla 3.213, komentar)

„Slično tome, možeš sve vrlo lijepo učiniti, no ako
počiniš uvredu lotosovim stopalima čistog vaisnave, sva
tvoja preimućstva će odmah biti poništena. Vaisnavaaparadha.
Zato što je Krsna jako ljut. "

(predavanje iz Srimad-Bhagavatama 7.9.8 - Kalkuta,
5. ožujak 1972.)

Prema logici atmavan manyate jagat, svatko razmišlja o
drugima sukladno svojoj poziciji. Zagovaratelji trovanja optužuju
Šrila Prabhupadove drage, vjerne učenike da su ga otrovali, što
je djelo koji bi jedino oni sami ikada mogli zamisliti. Međutim,
očigledno je da je motivacija zagovaratelja trovanja isključivo
usmjerena napadu na ISKCON. Zašto bi inače optuživali jedino
aktivne ISKCON-ove bhakte, a ne druge? Nekoliko je osoba,
sada odstranjenih iz ISKCON-a, također bilo uz Srila Prabhupada
tokom njegovih posljednjih dana u Vrndavanu. Zašto su oni
izbjegli kritičkom oku zagovaratelja trovanja?

UZVIŠENI POLOŽAJ ISKCON-a

ISKCON je inkarnacija Gospodina te pokazuje neusporedivu
snagu i odvažnost u širenju transcendentalnog znanja i predanog
služenja širom svijeta. To je tako zahvaljujući čistoći Srila
Prabhupada i ozbiljnosti i iskrenosti njegovih dosljednih
sljedbenika.

Hare Krsna pokret je također inkarnacija Krsne u obliku
Svetog Imena ( nama-rupe,)... čitav svijet je u neizvjesnom
položaju, a jedina nada je ovaj Hare Krsna pokret.

(,Šrimad-Bhagavatam 10.3.21, komentar Šrila
Prabhupada)

Iako se Krsnu ne može ubiti, Vasudeva je kao Krsnin
otac drhtao, misleći uslijed privrženosti da će Kamsa istog
trena doći i ubiti njegovog sina. Slično tome, iako se Pokret
svjesnosti Krsne i sam Krsna ne razlikuju, te ga stoga
nijedan asura ne može zaustaviti, mi se ipak bojimo da bi
svakog trenutka asure mogle zaustaviti ovaj Pokret u bilo
kojem dijelu svijeta.
(Šrimad-Bhagavatam 10.3.22, komentar Šrila
Prabhupada)
Naše Međunarodno društvo za svjesnost Krsne jedno je
od grana Caitanyinog drveta.

(Adi 9.18, komentar)

Žaljenja je vrijedno što samozadovoljni nazovi-bhakte
kritiziraju članove Međunarodnog društva za svjesnost
Krsne zbog prihvaćanja sannyasa i širenja kulta Gospodina
Caitanye po čitavom svijetu. Nije naša dužnost da ikoga
kritiziramo, no pošto pokušavaju pronaći greške u ovom
Pokretu, prava se istina mora izreći...Istinski bhakte
Gospodina Caitanye Mahaprabhua moraju biti ponosni
zbog širenja Pokreta svjesnosti Krsne, umjesto da zlobno
kritiziraju njegovu propagandu.

(Adi 10.160, komentar)

Pošto zagovaratelji trovanja osvetoljubivo vrijeđaju ISKCON,
koji je inkarnacija Gospodina, moraju se smatrati vrjeđaocima
Svetog Imena te neprijateljima Gospodina, poput Šišupale.

DA LI SU ZAGOVARATELJI TROVANJA UOPĆE BHAKTE?

Vrjedaoci koji podržavaju teoriju trovanja su nazovi-bhakte
okaljani zavišću i/ili ludilom, ludošću i pokvarenošću.

"Kad djetinjasti ljudi sebe smatraju maha-bhagavatama
i djeluju iz prkosa prema duhovnom učitelju vaisnavi,
takvo ih djelovanje naprosto sprječava da dobiju milost
tog vaišnavskog gurua. Zbunjeni lažnim egom, ti samozvani
bhakte postepeno dolaze u poziciju da ih čisti bhakte
srednjeg nivoa odbacuju i bivaju izigrani u pogledu
milosti koja dolazi od zadovoljstva bhakta. Tako postaju
asadhui, neprestano čineći uvrede prema bhaktama koji
propovjedaju Sveto Ime Krsne. Cisti bhakte stoga u svim
okolnostima pokazuju nezainteresiranost za one koji se
lažno smatraju višuddha-bhaktama, ili čistim bhaktama
Gospodina. Ta nezainteresiranost je savršena manifestacija
njihove milosti."

(riječi Šrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Goswami Prabhupada,
navedene u Šrimad-Bhagavatamu 11.2.46, komentar)

Prema šastrama, onoga koji vrijeđa vaisnavu trebaju poraziti
ekspertni propovjednici, kazniti kreposni ksatriye, te izbjegavati
sadhaka-bhakte na početnom nivou. Mnogi vrsni bhakte dali su
sve od sebe da urazume te uvredljive zagovaratelje trovanja, no
bez uspjeha.

"Duryodhana je djelovao pod snažnim utjecajem vanjske
prirode, kojom je na samom kraju bio uništen. Nije mogao
prihvatiti valjan savjet Vidure, već upravo suprotno -
uvrijedio je tu veliku dušu, dobronamjernika čitave njegove
obitelji. Vidura je to mogao razumjeti jer je bio čisti bhakta
Gospodina. Iako su mu Duryodhanine riječi nanijele
tešku uvredu, bio je u stanju shvatiti da Duryodhana,
pod utjecajem maye, vanjske energije, napreduje na putu
samouništenja."

(Srimad-Bhagavatam 3.1.16, komentar)

Stoga je najbolji način za bhakte ISKCON-a da djeluju
na nivou madhyama-adhikarija i u potpunosti izbjegavaju
zagovaratelje teorije trovanja. Bhakte trebaju slijediti uputu
Šrila Bhaktisiddhanta Sarasvatija (navedenu u gornjem tekstu),
te Šri Havira (dolje), kako je navedeno u Srimad-Bhagavatamu,
11.2.46:

išvare tad-adhmesu
bališesu dvisatsu ca
prema-maitri-krpopeksa
yah karoti sa madhyamah

Bhakta na srednjem nivou ili drugoklasni bhakta, zvan
madhyama-adhikari, nudi svoju ljubav Svevišnjoj Božanskoj
Osobi, iskreni je prijatelj svih Gospodinovih bhakta, daje
milost ljudima u neznanju koji su nedužni, te zanemaruje
one koji su zavidni na Svevišnju Božansku Osobu.

Zagovaratelji trovanja žele vidjeti ISKCON razrušenim,
jednako kao i razmjenu punu ljubavi između Šrila Prabhupada
i njegovih vjernih sljedbenika. S filozofske strane, čini mi se
da zagovaratelji trovanja pokazuju bolest nirvišese (mayavade)
i sunyavade (voidizma). Oba ova pravca žele poništiti veze
Gospodina sa Njegovim bhaktama. Mayavadijima i voidistima
je teško prihvatiti osobne odnose, pošto teže biti impersonalni.
Stoga, kao što Gospodin Krsna objašnjava u Bhagavad-giti, put
se impersonalizma pokazuje mučnim od početka do kraja.

PROPAST RUKMIJA

Ranije su se anti-kultne skupine i ateisti snažno suprotstavljali
Pokretu za svjesnost Krsne. U današnje vrijeme, javlja se nova
anti-kultna klasa nazovi-bhakta posvećenih rušenju ISKCON-a,
lažnom predstavljanju Šrila Prabhupadovih riječi i klevetanju
uglednih vaisnava. Ovi novi, anti-ISKCON ljudi zasigurno se
ponašaju kao demoni. Ne mora značiti daje netko nužno bhakta
samo zato što koristi sanskritsko ime, ili ponekad govori o Krsni.
Osoba koja se ponaša neprijateljski spram Krsninog pokreta i/ili
Njegovih bhakta je kali-cela (Kalijev učenik).

Ljubomorna i zavidna osoba u odjeći vaisnave uopće nije
sretna kada vidi da je drugi vaisnava uspješan u zadobivanju
Gospodinove milosti. Nažalost, u ovom dobu Kali mnogo
je svjetovnih osoba u odjeći vaisnava, i Srila Bhaktivinoda
Thakura ih opisuje kao Kalijeve učenike. Tako kaže, kalicela.
Time ukazuje na to da postoji druga vrsta vaisnave,
pseudo-vaisnava, s tilakom na nosu i kanthi-ogrlicom oko
vrata. Takav se pseudosaisnava druži s novcem i ženama,
te zavidi uspješnim vaisnavama. Iako se predstavlja kao
vaisnava, njegov je jedini interes zarađivanje novca u
odjeći vaisnave. Stoga Bhaktivinoda Thakura kaže da takov
pseudo-vaisnava uopće nije vaisnava, već učenik Kali-yuge.
Učenik Kalija ne može postati acarya odlukom nekog
visokog suda. Svjetovna glasanja nemaju nadležnost da
izaberu vaisnava-acaryu. Vaisnava-acarya je samoobasjan
i nema potrebe za bilo kakvom sudskom presudom. Lažni
acarya može pokušati poništiti utjecaj vaisnave odlukom
visokog suda, no Bhaktivinoda Thakura nam kaže da on
nije ništa drugo doli učenik Kali-yuge.

(Caitanya-caritamrta, Madhya 1.220, komentar)

Ovi suvremeni zagovaratelji trovanja me podsjećaju na
Krsninog protivnika Rukmija. Prije pet tisuća godina, Gospodin
Krsna je oteo princezu Rukmini. U tom je trenutku svim prisutnim
- uključujući Jarasandhu, te nadom ispunjenog mladoženju
Šišupalu - postalo jasno da Krsna uistinu zavređuje pravo da
dobije Rukmini. Jedino su princa Rukmija, moćnog ratnika i
starijeg brata Rukmini, zavist i loša prosudba toliko obuzeli da je
krenuo za Krsnom u želji da se bori s Njim. Zazvao Ga je:

"Stani na trenutak i bori se sa mnom! O najgnusniji
potomče Yadu dinastije! Stani pred mene na tren, da Ti
mogu dati dobru lekciju. Odnosiš moju sestru baš kao što
vrana krade pročišćeni maslac namijenjen za žrtvovanje.
Ponosan si na Svoju borbenu snagu, ali se ne možeš boriti
u skladu sa regulativnim načelima. Ukrao si moju sestru;
sada ću Te osloboditi lažnog ponosa. Možeš zadržati moju
sestru u Svom vlasništvu samo dok Te za svagda ne oborim
na zemlju svojim strijelama. "

(Krsna, izvor sveg zadovoljstva, poglavlje 54)

Čuvši sve te sulude riječi koje je Rukmi izgovorio, Gospodin
Krsna je odmah odapeo strijelu i presjekao tetivu Rukmljevog
luka, kako ne bi mogao koristiti strijele. Rukmi je odmah uzeo
drugi luk i odapeo pet strijela na Krsnu. Napadnut po drugi put,
Krsna mu je ponovno prekinuo tetivu luka. Rukmi je uzeo i treći
luk, a Krsna je presjekao i njegovu tetivu. Ovoga puta, da bi
Rukmiju očitao lekciju, Krsna je odapeo šest strijela na njega, a
zatim još osam, ubivši njegova četiri konja s četiri strijele, vozača
kočije još jednom strijelom, te preostalim strijelama odrubivši
gornji dio Rukmijeve kočije, uključujući zastavu.
Rukmi je, pošto je ostao bez strijela, potegao mačeve, štitove,
trozupce, koplja i druga slična oružja za borbu licem u lice, ali ih
je Krsna odmah sve skršio, jedno za drugim. Bivajući tako iznova
i iznova osujećen u svojim pokušajima, Rukmi je dohvatio svoj
mač i žustro poletio na Krsnu, baš kao što muha leti na plamen.
No čim bi prišao Krsni, On bi mu oružje sasjekao u komade8.
U tom se trenutku, upravo kada je Krsna iz korica potezao
Svoj oštri mač, pripremajući se da odsiječe ponosnu glavu Svog
protivnika, Rukmini mekog srca založila za svog budalastog
brata. Gospodin Krsna se složio da poštedi Rukmijev život, ali se
nije uzdržao od unakaženja njegovog izgleda.
Unatoč ovom ponižavajućem incidentu, jadni Rukmi nije
naučio svoju lekciju. Kovao je zavjeru i spletkario kako bi na
neki drugi način porazio Gospodina. Sljedeći put se namjerio
prijevarom zgrnuti porodično bogatstvo, izazivajući Krsninog
starijeg brata Balarama na partiju šahu. Balarama je pristao da
igra šah s njim, i ulozi su bili visoki. Rukmi je neprestano varao,
te je konačno Balarama, koji se ranije zalagao da arogantnom
Rukmiju bude oprošteno na temelju obiteljskih veza, podigao
Svoj moćni topuz i uz tresak ga spustio na Rukmijevu glavu.

ŠTO SE DESI VRJEĐAOCIMA VAISNAVA?

Ne znam da li zagovarateljima trovanja ikada padne na pamet
da njihova apsurdna spekulativna teorija može biti netočna, te da
možda čine gnusne vaisnava-aparadhe. Zagovaratelji trovanja se
ne libe da optuže vaisnave koji su svoj život posvetili služenju Šrila
Prabhupada. Nije li to ludilo?9 Pogrešno protumačivši komentar
koji je Šrila Prabhupada dao o posljedicama nekih lijekova koje
je uzimao i tobože otkrivši visoki postotak arsena u nešto Šrila
Prabhupadove kose, zagovaratelji trovanja su inscenirali zavjeru
za ubojstvo koja graniči s fantastikom.
Ne obazirući se na njih, barem bi drugi bhakte koji se zanimaju
za svoj duhovni napredak trebali uzeti u obzir sljedeće navode iz
Veda.
Hari-bhakti-vilasa izlaže sljedeći navod iz Skanda Purane, a
tiče se vrijeđanja vaisnave:

yo hi bhagavatam lokam upahasam nrpottama
karoti tasya nasyanti artha-dharma-yasah-sutah
nindam kurvanti ye mudha vaisnavanam mahatmanam
patanti pitrbhih sardham maha-raurava-samjnite
hanti nindati vai dvesti vaisnavan nabhinandati
krudhyate yati no harsam daršane patanani sat

U razgovoru između Markandeye i Bhagirathe rečeno je:

"Dragi moj kralju, onaj koji ismijava uzvišenog bhaktu
gubi rezultat svojih pobožnih aktivnosti, obilje, ugled i
sinove. Vaisnave su svi velike duše. Tko god ih vrijeđa pada
u pakao zvan Maharaurava, zajedno sa svojim precima.
Tko god ubije ili vrijeđa vaisnavu i tko god je zavidan na
vaisnavu ili ljut na njega, i tko god mu ne oda poštovanje,
ili ne osjeti radost vidjevši ga, svakako pada u pakleno
stanje."

Uz to, Hari-bhakti-vilasa (10.314) daje sljedeći navod iz Dvaraka-mahatmye:

kara-patraiš ca phalyante
nindam kurvanti ye papa
su-tivrair yama-šasanaih
vaisnavanam mahatmanam

U razgovoru između Prahlada Maharaja i Bali Maharaja rečeno
je: "Oni grešni ljudi što vrijeđaju vaisnave, koji su svi velike duše,
podliježu veoma teškoj kazni Yamaraja."
U svojoj Bhakti-sandarbhi (313), Jiva Goswami navodi ovu
izjavu vezano za vrijeđanje Gospodina Visnua:

ye nindanti hrsikešam tad-bhaktam punya-rupinam
šata-janmarjitam punyam tesam nasyati nišcitam
te pacyante maha-ghore kumbhipake bhayanakebhaksitah
kita-sanghena yavac candra-divakarau
šri-visnor avamananad gurutaram šri-vaisnavollanghanam
tadiya-dusaka-janan na pasyet purusadhaman
taih sardham vancaka-janaih saha-vasam na karayet

"Onaj tko kritizira Gospodina Visnua i Njegove bhakte
gubi sve povoljnosti stečene stotinama pobožnih života.
Takva osoba trune u paklu Kumbhipaka i grizu je crvi sve
dok je Sunca i Mjeseca. Zato ne treba ni gledati osobu koja
vrijeđa Gospodina Visnua i Njegove bhakte. Nikada se
nemojte pokušati družiti s takvim osobama. "

U svojoj Bhakti-sandarbhi (256), Jiva Goswami dalje navodi
iz Šrimad-Bhagavatama (10.74.40):

nindam bhagavatah šrnvams tat-parasya janasya va
tato napaiti yah so 'pi yaty adhah sukrtac cyutah

"Ako osoba odmah ne napusti mjesto gdje čuje da se Gospodin
ili Gospodinovi bhakte kritiziraju, pada s nivoa predanog
služenja."

EKSHUMACIJA


Jednog bi dana zagovaratelji trovanja mogli pomisliti da
ekshumiraju tijelo Srila Prabhupada kako bi izveli još neke
forenzičke i laboratorijske testove. Trenutno ih zadovoljava da pišu
knjige s namjerom klevetanja vaisnave. Zagovaratelji trovanja su
već unakaženi Krsninim oštrim mačem maye, osramoćeni i lišeni
sposobnosti da razumiju ili propovijedaju svjesnost Krsne. Jedino
mogu gubiti vrijeme vrijeđajući bhakte i smišljajući trikove da
bi porazili ovaj Gospodinov pokret. Iskreno se nadamo da neće
počiniti istu grešku koju je napravio Rukmi, pokušavajući da
prevari Balarama prilikom igre.
Evidentirano

कल्कि
जीव
कृष्ण
Postova: 47470
Offline Offline
Spol: Ženski
Goloka
« Odgovor #2 na: Kolovoz 14, 2011, 04:40:21 »

2

NARATOR CD-a O TROVANJU OBJAVLJUJE PRIJEVARU


Jagannatha das „Puripada"

CHAKRA (SAD) - 18. kolovoz, 1999. godine: Gotovo od
prvog dana bio sam „insider" paranoje o trovanju, preko Rocana
i ostalih. Učestvovao sam u pisanju, bio narator i izdao danas
neslavan CD o trovanju, opsežno sam razgovarao sa svim
glavešinama zagovaranja trovanja i potom pažljivo proučio loše
sastavljenu knjigu Nityanande prabhua, i mogu vam reći da je
sve to lažna propaganda osmišljena da bi hranila osobne interese
dotičnih osoba. Ukratko, niti njegovi bhakte niti bilo tko drugi
NIJE otrovao Šrila Prabhupada, i nitko to ne zna bolje od tih samo
interesa željnih šarlatana koji stoje u pozadini ove neoprostive i
zle laži.
U nekoliko mi se navrata Rocana hvalisao o svojim
vezama sa bivšim režiserom Johnny Carson Show-a, sa kojim će
se povezati da bi ovu priču prodao Hollywoodu kao dokumentarac
za velik novac.
Sa druge strane, Nityananda je potvrđeno vaisnava mlade škole
koji proklinje svoju nesreću što se nije dovoljno visoko - i brzo
- uzdigao da bi doista ostvario neki istinski utjecaj u ISKCON-u.
Iskrenost istraživanja tih ljudi nije u otkrivanju istine o bilo
čemu, već prije u iskorištavanju samostvorenog vrućeg krumpira
da bi se progurali kao lideri, što nikada nisu ni trebali biti, a
svakako niti kvalificirani da budu.
Što se mene tiče, htio bih se javno ispričati svakom svom
bratu i sestri po Bogu, čiji su umovi i srca bili povrijeđeni ovom
prijevarom i izjaviti da, kao osoba koja je začetnik ove okrutne
obmane, mogu reći da je toliko isprazna i bezdušna kao što su
crna srca onih koji su je hotimično začeli.
Nakon iskustva sarađivanja sa bhaktama-mafijašima Rocana
dasom i Nityananda prabhuom, s pravom sam si uzeo nekoliko
mjeseci da bih promislio o događajima kojih sam bio svjedokom,
bivajući uvučen u njihovu mrežu laži, aluzija i poluistina koje su
obilježje profesionalnih huškača.
Ispočetka se njihovo zagriženo predstavljanje "činjenica"
činilo kako vjerodostojnim, tako i privlačnim, te sam stoga
ponudio svoju službu da bih potpomogao zastupanje njihovog
naizgled hvale vrijednog stava.
Međutim, postepeno se iskristalizirala njihova istinska nakana,
što je dovelo do toga da sam iz našeg ŠRI centra u Buffalu
izbacio jednog od njihovih patetičnih ulizica. A sada, nakon
podosta pažljivog promišljanja, smatram da je pravo vrijeme da
U POTPUNOSTI razotkrijem hotimičnu, unaprijed osmišljenu
prijevaru koju su ti ljudi željeli podvaliti našoj već poprilično
traumatiziranoj obitelji bhakta diljem svijeta.
U fazi pripremanja CD-a o trovanju, Nityananda prabhu mije
osobno rekao da krivotvorim snimljeni "dokaz", obrađujući ga
na takav način da bude što uvjerljiviji i štetniji po ISKCON-ov
položaj. Nekoliko vješto ispremetanih riječi na nekoliko mjesta i -
puf! Jedan klimavi isječak snimke postaje sasvim drugačija priča.
Za one kojima digitalna audio montaža nije bliska: činjenica je da
možete urediti da osoba kaže BILO ŠTO, premještanjem dijelova
riječi i čak udisaja i izdisaja, da bi se dobilo ono što želimo. Usput
budi rečeno, to je razlog zašto se audio snimak gotovo nikada ne
prihvata kao validan dokaz na sudu. Previše je nepouzdan.
I konačno, želim da cijeli svijet zna daje čitava ova kampanja
terora bila osmišljena da dovede do pada naše božanske Gaudiya
Vaisnava Sampradaye i uspostavi lažnu filozofiju nekoliko
iskvarenih ljudi, željnih preuzimanja vlasti po svaku cijenu.
Upravo me je ta strašna mogućnost konačno navela da progovorim.
Zato ponizno tražim da se čitava stvar u vezi trovanja smatra
"trojanskim konjem", te da se njeni pokretači konačno i zauvijek
raskrinkaju.

U službi Krsne,
Šriman Jagannatha das Adhikari
ŠRI / Institut za duhovne spoznaje u Šri Puriju
Dhama Vaisnava Community Lockport, New York

Evidentirano

कल्कि
जीव
कृष्ण
Postova: 47470
Offline Offline
Spol: Ženski
Goloka
« Odgovor #3 na: Kolovoz 14, 2011, 04:42:13 »

3

REAGIRANJE NA CD O TROVANJU


[Napomena urednika: iako se narator CD-a o trovanju,
Jagannatha das (Geoffrey Guiliano, zvan Srila Puripada),
nedavno javno pokajao zbog čitavog slučaj a (gore navedeno), ipak
smatramo vrijednim predstaviti najvažnije izvatke iz regiranja na
CD o trovanju od strane Ministarstva za zaštitu ISKCON-a, koje
su sastavili Jahnu das i Hari Sauri das]

ODGOVOR NA CD/TRAKU O TROVANJU

CD o trovanju; narator: Geoffrey Guiliano, zvan Šrila Puripada;
Producenti: Rocana das, Dhanešvara das, Nityananda das.
Tokom posljednjih nekoliko mjeseci, javile su se glasine da
je Šrila Prabhupada navodno otrovan od strane nekih njegovih
najbližih i najpovjerljivijih učenika. Nedavno je izdat CD (u
daljem tekstu "CD o trovanju" ili "CDT") i odgovarajuća kazeta
na kojima se, iako skriveno iza paravana neutralnosti i tvrdnje da
ne postoji druga namjera doli iznijeti istinu na vidjelo, snažno i
na ne baš suptilan način zagovara da su Šrila Prabhupada zapravo
otrovali njegovi učenici sa Zapada, te da postoji zavjera koju
prikriva GBC. Ovaj tekst će u daljem toku pokazati daje ta ideja
bez ikakve osnove. Takozvani dokazi predočeni na CDT-u su,
nakon podrobnog ispitivanja, zapravo razotkriveni kao veoma
klimavo osmišljeni i u svojoj suštini podmukli.
Prvo ćemo iznijeti nekoliko logičkih argumenata protiv
ideje da su Šrila Prabhupada otrovali njegovi učenici: u svojim
je posljednjim danima Šrila Prabhupada žarko želio da ode
na parikram oko Vrndavana. S tim u vezi, dao je neke izjave
poput: "Samo besposlen ležim ovdje i propadam; želim provesti
posljednje dane na parikramu." Iz konteksta razgovora je jasno
daje bio pogođen eventualnim napuštanjem tijela u krevetu. No,
kaviraj (ajurvedski liječnik) ga je uvjerio kako nije zajamčeno da
će uskoro napustiti tijelo. Rekao je da bi, ako bi samo uzimao svoje
lijekove i odmarao se, bez susreta i razgovora, Šrila Prabhupada
povratio snagu, a tada bi ga se moglo odvesti na parikram. Kaviraj
je snažno zagovarao da, ako bi Šrila Prabhupada krenuo u tom
stanju, vozeći se u volovskoj zaprezi, kao što mu je bila želja, ne
bi preživio ni nekoliko sati, a što reći o cijelom putu. Kaviraj je
jasno dao sud da bi takav put zasigurno ubio Šrila Prabhupada.
Vodeći bhakte su također bili šokirani idejom da se Šrila
Prabhupada trucka u volovskim kolima i molili ga da ne ide. Rekli
su mu da treba sačekati dok ne skupi više snage te će ga tada
odvesti u prikladnim teretnim kolima. Važno je da znamo kako
Šrila Prabhupada u to vrijeme već nekoliko mjeseci nije uzimao
nikakvu čvrstu hranu, te mu je tijelo bilo sama kost i koža.
U jednom je trenutku Šrila Prabhupada rekao: "Hajde da
napravimo eksperiment. Hajde da idemo na parikram i da vidimo
hoću li živjeti ili umrijeti. Kakva je razlika da li ležim ovdje u
krevetu, ili u volovskoj zaprezi?" Ali kaviraj je bhaktama koji
su neprestano vodili brigu o Prabhupadu dao nadu da bi mu se
zdravlje moglo popraviti, stoga ga nisu htjeli pustiti. Molili su
Šrila Prabhupada da ne ide. Dakle, ako je kaviraj sa sigurnošću
ustvrdio kako Šrila Prabhupada zaista ne bi preživio vožnju u
volovskoj zaprezi, i ako su ti bhakte željeli Prabhupadovu smrt,
što bi moglo biti podesnije doli pustiti ga da ode u parikram i
tako ubrzati njegovu smrt potpuno prirodnim uzrokom, umjesto
riskiranja da budu razotkriveni u zavjeri trovanja?
Tek nakon mnogo usrdnih molbi bhakta, te uz uvjerenje
kaviraja da je moguće da mu se stanje poboljša ako bi samo
dozvolio lijekovima da djeluju, Šrila Prabhupada je odlučio da
neće ići. Nakon što je čuo iskrenu molbu Tamal Krsna Maharaja,
Prabhupada je s ljubavlju uzvratio:

Prabhupada: Uredu.
Bhakti Caru: Jaya Šrila Prabhupada.
Prabhupada: Ne mogu odbiti sve vaše molbe
Tamal Krsna: A mi ne možemo odbiti tvoj zahtjev. Vodit
ćemo te posvuda po tirtha-yatri, po svim svetim mjestima.
Samo da malo ojačaš. Oslobodit ćeš se svih rukovodstvenih
pitanja. Jednostavno ćeš ići po mjestima hodočašća i
uzimati daršan svih Božanstava u Indiji. Svi će ostati na
svojim pozicijama. Oni će upravljati. No, jedino što želimo
je da ojačaš.
Prabhupada: Uredu. To će vas zadovoljiti? (smijeh)
Tamal Krsna: I Babaji Maharaja, i ti si to pomislio? Nismo
s njime razgovarali.
Bhavananda: Upravo smo silazili niz stepenice da bismo
došli vidjeti Tvoju Božansku Milost.
Prabhupada: Bhavananda?
Bhavananda: Da, Šrila Prabhupada.
Prabhupada: Jesi li zadovoljan?
Bhavananda: Da, Šrila Prabhupada, sada jesam, (smijeh)
Bio sam previše zabrinut.
Prabhupada: Ne, ne, ne smijem te dovoditi u tjeskobu.
Toliko si mnogo učinio. Toliko si propatio u Mayapuru. Ne
mogu te dovoditi u tjeskobu. Stoga ću učiniti kako ti želiš,
(govori na bengaliju). Lijeva ruka, desna ruka. Ne mogu
odbiti...
Prabhupada: Gdje je kaviraja?
Tamal Krsna: Ponovno je izašao, nabavlja lijekove. Šrila
Prabhupada, Adri-dharana kaže da on bdije čitave noći
brinući o tebi, razmišljajući, naprežući mozak kako da ti da
upravo ono što ti treba.
Prabhupada: Ne.
Bhakti Caru: Jučer, kada sam otišao da ga pozovem u
4:30h, vidio sam kako sjedi na krevetu.
Tamal Krsna: Čitave noći. On luta po džungli po četiripet
sati, tražeći korijenje i ljekovite trave za tebe. Tako je
posvećen.
Prabhupada: Toliko dobronamjernika, ne mogu to odbiti.
To nije moj posao, (govori na bengaliju) Uredu. Povedite
Babaji Maharaja. To će biti moje putovanje, (smijeh)
Krsna das Babaji: Jaya.
Tamal Krsna: Da, volovska zaprega će krenuti sutra.
Prabhupada: Da.
Tamal Krsna: Ka Govardhanu.
Prabhupada: Da, drugi bhakte mogu ići. Ja ne mogu.
Tamal Krsna: Ne, svi oni će ići u tvoje ime, ali i ti ćeš ići
jednog dana. To ti obećavamo.
Prabhupada: Uredu.
Tamal Krsna: Naše najveće zadovoljstvo će biti da te
povedemo na tirtha-yatru, Šrila Prabhupada. Toliko smo
željeli ići s tobom.
Prabhupada: Puno vam hvala.
Tamal Krsna: Zapravo, Šrila Prabhupada, toliko smo
ti privrženi da nas ponekad praktički dovodiš do ludila.
Večeras smo se izbezumili.
Prabhupada: Ne, ne, neću to raditi. Babaji Maharaja?
(govori na bengaliju) Znači, ti ćeš se okupati u Radha kundu
u moje ime.
Tamal Krsna: Učinit ćemo da se osjećaš bolje, Šrila
Prabhupada, pa ćeš se moći i osobno okupati tamo. Pobrinut
ćemo se da ti bude bolje.
Prabhupada: To je uredu.

Iz gore navedenog je jasno da je postojala prava ljubav i
privrženost između Šrila Prabhupada i njegovih učenika, te da je
njihovu iskrenu brigu za njegovu dobrobit do te mjere prihvaćao
da je odustao od svoje žarke želje da ode u parikram. Poenta
koju sljedeću treba razmotriti je tko bi konkretno želio ubiti Šrila
Prabhupada i što bi bio njihov motiv?
Neki su zagovaratelji 'ritvik' ideje o guruima postavili
hipotezu po kojoj su neki članovi GBC-a, imenovani od strane
Šrila Prabhupada u pismu od 9. srpnja 1977., željeli da ga se
ukloni sa scene što je prije moguće, kako bi mogli i sami postati
gurui u punom smislu riječi, umjesto da budu opunomoćenici
Srila Prabhupada. Prema njihovoj logici, Srila Prabhupada se
spremao da izjavi kako ne želi da njegovi učenici postanu gurui
u potpunosti, a da bi to spriječili i tako ostvarili svoje ambicije,
nasmrt su ga otrovali. Jasno je da takav zadatak ne može biti djelo
samo jednog bhakte.
Morala je postojati zavjera. Pronicljivi promatrač bi se morao
upitati kako je moguće takvu zavjeru održati tajnom, bez da išta
procuri 20 godina, posebice u ISKCON-u? Uz to, ako je postojala
zavjera, kako je bilo moguće da Bhakti Caru Swami nije znao za
nju? On bi morao biti uključen. No što bi bio njegov motiv? On
nije bio jedan od prvobitno imenovanih gurua, niti je to postao
sve do gwrw-reforme 1987. godine.
Prema onima koji šire glasine, o trovanju Srila Prabhupada se
šaputalo još dok su mnogi bhakte bili prisutni u njegovoj sobi.
To jasno ukazuje na to da je veliki broj bhakta morao biti
upleten, uključujući mnoge koji nisu imali nikakve koristi od
Srila Prabhupadove prijevremene smrti. Što bi bio njihov motiv u
podupiranju takve zavjere? To se na CD-u o trovanju ne objašnjava.
Zapravo, ništa se na tom CD-u ne objašnjava. Samo smo ostavljeni
sa snažnim nagovještajem daje ŠrTla Prabhupada otrovan, ali bez
jasnog objašnjenja ili činjenica koje bi to potkrijepile.
Hajde sada da razmotrimo tvrdnje izložene na CD-u o trovanju.

MEDICINSKI DOKAZ

Na CD-u se tvrdi da nije bilo moguće pribaviti jasne medicinske
zapise o fizičkom stanju Šrila Prabhupada prije njegovog odlaska
sredinom studenog. CDT navod: "Bilo je jako teško dobiti
točne i potpune informacije o detaljima Šrila Prabhupadovog
zdravstvenog stanja. Koliko mi možemo ocijeniti, nije se vodio
dnevnik sa iscrpnim bilješkama o anamnezi i lijekovima koje je
Šrila Prabhupada uzimao, niti o različitim doktorima koji su ga
posjećivali i davali dijagnoze."
Kao što ćemo sada vidjeti, ove tvrdnje nisu zasnovane na
činjenicama. Autori također tvrde da je Abhirama Prabhu izjavu
vezanu za zdravlje Šrila Prabhupada dao po sjećanju. CDT navod:
"Što se tiče dijagnoze, Abhirama je po sjećanju naveo sljedeće
detalje dijagnoze postavljene kada je Šrila Prabhupada bio u
bolnici Peace Memorial u Engleskoj, 8. rujna 1977. godine."
Sada ćemo vam prenijeti izjavu Abhirama prabhua, pošto bi
njegove riječi trebale imati veliku težinu u čitavoj ovoj stvari,
s obzirom na to da je on osobno njegovao Šrila Prabhupada sve
do posljednjeg mjeseca pred napuštanje tijela. Uz to, uočite da
je vodio dnevnik u kojem je često bilježio fizičko stanje Šrila
Prabhupada:
"Kao što možda znate, djelovao sam kao Šrila Prabhupadov
osobni njegovatelj i pomoćni sekretar od 25. srpnja do 16.
listopada 1977. godine, te sam stoga bio u najboljoj poziciji da
procijenim faktore koji su utjecali na njegovo zdravlje tokom tog
perioda. Vodio sam dnevnik koji je često dokumentirao njegovo
fizičko stanje, uzimanje hrane i tegobe. Također sam bio glavni
i odgovorni kada je odveden u bolnicu u Watfordu (Engleska)
tokom svog posljednjeg boravka u Manoru. Uvjerio sam Njegovu
Božansku Milost da ode u bolnicu, išao s njim, pregovarao s
kirurgom da mu ne da potpunu anesteziju i intravenozno hranjenje
(kao što je procedura), obavljao veliki dio postoperativne njege o
Šrila Prabhupadu, itd. Navodim sve ovo ne samo da bih istaknuo
svoju prisnu ulogu u njegovoj fizičkoj njezi, nego i da bih vas
obavijestio da je taj isti kirurg, dr. McIrving, dao vrlo jasnu i
konačnu dijagnozu Šrila Prabhupadovog stanja:

Uslijed dijabetesa i hidropsije (vodene bolesti) patio je
od otoka, što je tijekom mnogih godina utjecalo na protok
urinarnog trakta. Uz to, od rođenja mu je mokraćna cijev
nešto sužena, pa je to dodatno zapriječilo protok urina. (To
je bio razlog operacije, koja je donijela veliko olakšanje
Šrila Prabhupadu.)

1) Kombinacija ova dva osnovna faktora vršila je neprekidan
i štetan povratni pritisak na bubrege što je, zajedno s
općim propadanjem zbog starosti, dovelo do ozbiljnog
renalnog (bubrežnog) oštećenja. (Šrila Prabhupada mi se
žalio da je imao poteškoća s mokrenjem, koje je na kraju
bilo potpuno blokirano, dovodeći do ove operacije.)
2) Prestanak rada bubrega bi prirodno izazvao povećanu
količinu mokraćne kiseline u njegovom sistemu, što bi
vjerojatno utjecalo i na probavu i apetit, a što je oboje bilo
istaknutim simptomima Šrila Prabhupadovog stanja.
3) Gubitak probave i apetita je doveo do pothranjenosti, a što
je opet dovelo do toga da već ostarjeli i jako opterećeni
sistem potpuno kolabira.

Gore navedeno je, vjerujem, točan navod dijagnoze doktora
koji su pregledali Šrila Prabhupada u bolnici Peace Memorial
8. rujna 1977., te su sva moja/naša opažanja prije i nakon nje
općenito potvrdila ovu dijagnozu."
Što se tiče utvrđivanja zdravstvenog stanja Šrila Prabhupada,
ovdje navodimo komentar dr. Karla Otto Jacoba, interniste (40
godina profesionalne prakse u internoj medicini):
"Bilo je predodređeno da Šrila Prabhupadov kronični
dijabetes, koji nikada nije pravilno medicinski tretiran, izazove
druga ozbiljna posljedična oboljenja, koja su se u sve većem broju
javljala u njegovom tijelu, poput naglog starenja i propadanja
krvnih žila, mikroangiopatije (sužavanja arterija i kapilara),
visokog krvnog tlaka, srčanih oboljenja, te dijabetske nefropatije
(javlja se kao posljedična bolest u većini slučajeva netretiranog
dijabetesa).
Dijabetska nefropatija (teško oštećenje bubrega izazvano
dijabetesom) obično je praćena nefrosklerozom, pilonefritisom,
ponovno visokim krvnim tlakom, te visokim rizikom od srčanog
udara ili kapi. Uz to, mokraćna cijev mu je bila sužena, što je
stvaralo konstantni povratni pritisak na bubrege, povećavajući
bubrežnu insuficijenciju i stvarajući dodatna oštećenja. Kronična
bubrežna insuficijencija tokom četiri stadija dovodi do uremije,
tj. nepovratnog otkazivanja bubrega, što neizbježno izaziva smrt,
ukoliko se hitno ne tretira dijalizom.
Pacijent obolio od uremije umire od otrovnih metaboličkih
produkata koji se više ne mogu izlučivati putem rada bubrega, te se
nagomilavaju u tijelu. Tipični simptomi bubrežne insuficijencije
koja dovodi do uremije su: anoreksija (potpuni gubitak apetita),
gastrointestinalne smetnje, periferna polineuropatija, visok
krvni tlak i srčane tegobe, edem (jako oticanje udova izazvano
nakupljanjem vode u organizmu), a u posljednjoj fazi cerebralna
(moždana) oboljenja, pa sve do kome. Osoba koja boluje od uremije
doslovce biva otrovana te se tako i osjeća, kako se metabolički
toksini (kreatin, mokraćna kiselina, elektroliti, te mnogi drugi
uremični otrovi) nakupljaju i truju organizam izazivajući smrt.
Medicinski je potpuno nevjerojatno da je pacijent (Šrila
Prabhupada) dostigao tako duboku starost usprkos desetljećima
neličenom dijabetesu, što je dovelo do ozbiljnih posljedičnih
oboljenja. Ideja da je pacijent otrovan bilo čime do vlastitim
metaboličkim otrovima je neumjesna, te zvuči iznimno
spekulativno i apsurdno bilo kome upućenome u medicinu."

(Napomena sastavljača Reagiranja na CD o trovanju: ovo
se čini razumnim objašnjenjem Šrila Prabhupadove izjave iz
razgovora u njegovoj sobi, od 8. studenog 1977. godine:

Tamal Krsna: Šrila Prabhupada? Ranije si rekao da si... da je
rečeno kako si otrovan?
Prabhupada: Ne. Ova vrsta simptoma se može uočiti kada
je osoba otrovana. Tako je rekao; ne da jesam otrovan. Trebamo
detaljnije razmotriti taj razgovor.)

Nastavak Abhiramove izjave:

Šrila Prabhupadove su tegobe pažljivo promatrali svi koji su
vodili brigu o njemu, kao i različiti medicinskih radnici.
Sve su dijagnoze općenito potvrdile da je njegovo tijelo, već
preopterećeno starošću, putovanjima, itd., zahvatila sveopća
kriza izazvana dijabetesom, hidropsijom (vodenom bolešću) i
oštećenjem bubrega.

1) Prognoze nisu bile optimistične, te se smrt činila
neminovnom, barem od rujna 1977. godine.
2) Nije bilo indikacija da je na djelu bilo koji drugi uzrok
njegovog lošeg zdravlja (tj. trovanje) koji bih ja ili bilo
koji drugi medicinski stručnjak primijetili, sve do 16.
listopada 1977. godine, a tokom vremena koje sam proveo
sa njim, Šrila Prabhupada nije rekao ništa čime bi ukazao
daje sumnjao na nešto takvo.
3) Njegovo napuštanje tijela koje se konačno dogodilo
mjesec dana nakon što sam prestao obavljati službu
njegovog njegovatelja bilo je logičan i očekivan ishod gore
navedenih simptoma. Uopće nisam bio iznenađen, iako će
mi zbog njegova odlaska srce čitavog života biti slomljeno.
Šrila Prabhupada je imao kronično zatajenje bubrega što
je uzrokovalo trovanje i oticanje tijela. Kronično zatajenje
bubrega bilo je uzrokovano dijabetesom."

Autori CD-a o trovanju bi rekli da je Šrila Prabhupada pokazivao
očite simptome otrovane osobe, no dok oni to pristrasno pripisuju
zlim namjerama, mi ćemo sada izložiti još neke medicinske
činjenice koje pokazuju kako su ti simptomi bili uistinu očekivani
u nekoga Šrila Prabhupadovog zdravstvenog stanja, kao što je
već i potvrdio dr. Karl Otto Jacob.


Medicina (bilten Scientific American,)

"Jedna od osnovnih funkcija bubrega jeste održavati
ekstracelularni (vanstanični) prostor konstantnim, reguliranjem
izlučivanja tekućine i elektrolita. Učinkovitost kojom bubrezi
moraju raditi može se ilustrirati sljedećim primjerom: brzina
glomerularne filtracije prosječne odrasle osobe iznosi približno
180 l/dnevno (125 ml/min), uz koncentraciju Na+ u plazmi od 150
mEq/l. Tako dnevna količina filtriranog natrija iznosi približno
27.000 mEq. Normalna količina dnevno unesenog natrija u
Americi varira od 80 do 250 mEq. Shodno tome, da bi se održao
balans Na+, potrebno je da bubrezi resorbuj u praktično sav filtrirani
Na+ i izluče manje od jedan posto. Nadalje, promjena u unosu
natrija od 50 mEq/dan zahtijeva istovremeno prilagođavanja
u frakcionom izlučivanju Na+ na manje od 0,2 posto, da bi se
održalo stabilno stanje.
Iako pri normalnoj svakodnevnoj funkciji bubrega dolazi
do veoma malih frakcionih promjena u izlučivanju Na+ i vode,
raspon izlučivanja koji dostiže zdrav bubreg vrlo je velik. Na
primjer, dnevno izlučivanje urina kod osobe sa normalnom
renalnom funkcijom može varirati od svega 500 ml pa sve do
15 1. Uzimanje u obzir ovog velikog raspona normalne funkcije
izlučivanja važno je pri razumijevanju patogeneze poremećaja
odnosa tekućine i elektrolita koji predstavlja oboljenje: edem, kod
kojeg dolazi do povećanja količine Na+ u tijelu; hiponatremija
(nizak nivo natrija u krvi), kod koje je količina vode relativno
povećana; hiperkalijemija, kod koje je povećan K+ u tijelu; te
metabolička alkaloza, kod koje je povećana HC03 [vidi Odjeljak
II].
Nijedno od ovih stanja ne javlja se kod osoba sa normalnom
funkcijom bubrega (u odsustvu velikog, akutnog opterećenja),
jer će one brzo izlučiti višak elektrolita ili vode preko urina.
Stoga kod gotovo svih pacijenata mora postojati fundamentalna
nepravilnost u funkciji izlučivanja bubrega da bi se javio jedan od
ovih poremećaja."

U posljednjim mjesecima svog života, Šrila Prabhupada bi
često pio sokove, mlijeko, i druge tekućine, te izlučivao urin
u količini oko 100 - 300 ml dnevno. To je manje od onoga što
se navodi kao minimum kod osobe sa normalnom funkcijom
bubrega. Šrila Prabhupada je također bolovao od edema (vodenog
otoka), kao što je potvrđeno u ovim razgovorima:

Jutarnja šetnja, Bombaj, 24. prosinac 1975.:

Dr. Patel: Jeste li uzeli onu tabletu za bolje izlučivanje urina?
Prabhupada: Da.
Dr. Patel: Svakodnevno ili... da ili ne.
Prabhupada: Izlučujem, (smijeh)
Dr. Patel: Da, gospodine, ali imate edem na nozi i, mislim,
kada...
Prabhupada: Izliječeno je. Ta jedna-dvije tablete su izliječile.
Dakle, objasnite što je eksperimentiranje istinom.


Razgovor u sobi, Vrndavan, 3. listopad 1977.:

Tamal Krsna: Da. On to preporučuje. Bilo što protiv oticanja,
nije li rekao, Šrila Prabhupada ?
Tamal Krsna: To je vrelo, zacijelo prevruće, Šrila Prabhupada?
Želiš li da ti ponovno damo prašak za smanjuje otoka. Ruke i...?
Tamal Krsna: Otok se od jučer povećao. Nikad nije bio tako
velik kao danas. Nikad nije bilo toliko sluzi kao danas. (Šrila
Prabhupada govori na bengaliju). Što je Prabhupada upravo
rekao?

Razgovor u sobi, Vrndavan, 10. listopad 1977.:

Doktor: Prema potrebi. Koliko god želi. Zato što je unos
tekućine neophodan, bilo da je voda, voćni sok, ili na bilo
koji način on želi. A što se tiče tretiranja otoka, možemo tome
pristupiti, možemo mu znanstveno pristupiti jedino nakon nalaza
urina. Ako je sve u redu, može se povećati unos hrane.
Doktor: Želim da Prabhupada ne radi ništa vezano za edem.
Edem će nestati kako mu se bude vraćala snaga. Kada ojača, taj
će otok postepeno spasti.

Treba se naglasiti da su unos i izlučivanje tekućine kod Šrila
Prabhupada bili vrlo mali u usporedbi sa onim što je bubreg
svakodnevno prečišćavao. „Kod normalne je odrasle osobe nivo
glomerularne filtracije približno 180 l/dan (125 ml/min)." To
znači daje glavna funkcija bubrega konstantno filtriranje tekućine
koja se zadržava u tijelu - a ne samo filtriranje tekućine koja se
unosi. Ako bubreg ne funkcionira pravilno, prirodno će se velike
količine otrova nagomilavati u tijelu.

Medicina (bilten Scientific American,)

„Prirodna anamneza oboljenja bubrega karakterizirana je
predvidivim i neizbježnim slabljenjem bubrežnih funkcija.
Jednom kada bubreg počinje otkazivati, većina pacijenata kod
kojih omjer glomerularne filtracije spadne ispod 25 ml/min, morat
će na kraju ići na dijalizu, ili trebati transplantaciju bubrega, bez
obzira na uzrok oboljenja. Otkazivanje bubrežnih funkcija je
kod svakog pojedinog pacijenta prilično ujednačeno, no brzina
otkazivanja može značajno varirati među pacijentima sa istim
uzročnim oboljenjem. Kod nekih pacijenata, bolest odgovorna za
prvobitno oštećenje bubrega ostaje aktivna. No često bubrežne
funkcije otkazuju usprkos spontanom oporavku ili terapijskoj
kontroli uzročne bolesti i tretiranju poznatih faktora rizika, vezano
za napredovanje oboljenja."

Medicina (bilten Scientific American)

"Kronično zatajenje bubrega je stanje progresivnog i
nepovratnog slabljenja bubrežnih funkcija, koje izaziva široki
spektar bolesti [vidi Tabelu 1]. lako se često može uočiti tok
uzročnog oboljenja, prema simptomima, njegova se etiologija
često ne može razaznati u pacijenata kod kojih je zatajenje
bubrega u poodmakloj fazi. Klinički simptomi kroničnog zatajenja
bubrega gotovo da ne ovise o inicijalnom uzroku koji je oštetio
bubrege, već odražavaju opću nemogućnost bubrega da izlučuju
nitrogenski otpad, reguliraju balans tekućina i elektrolita, te luče
hormone.
Međutim, pacijenti sa kroničnim zatajenjem bubrega mogu
postati hiperkalijemični, gdje je sistem opterećen akutnim
endogenim kalijem (koji potiče npr. od rabdomiolize ili hemolize)
ili egzogenim kalijem (npr. zbog povećanog unosa voća i povrća,
te konzumacije kalijevih soli ili određenih lijekova)."
Treba naglasiti da je u Tabeli 1 navedeno kako je dijabetes
jedan od glavnih uzroka kroničnog zatajenja bubrega.

Medicina (bilten Scientific American)

"Svaki pacijent koji boluje od kroničnog zatajenja bubrega,
a čiji dnevni unos kalija, poglavito iz voća i povrća, premašuje
stopu izlučivanja, mogu postati opasno hiperkalijemični (višak
kalija). Uz to, teška acidoza (abnormalno visok nivo kiseline u
krvi), akutne infekcije sa izražajnom kataboličnom reakcijom,
rabdomioliza, akutna hemoliza, izražajna hiperglikemija, ili bilo
koja dodatna komplikacija koja dovodi do oligurije (smanjenog
izlučivanja urina), može rezultirati ubrzanim povećanjem
po život opasne hiperkalijemije kod pacijenta sa kroničnom
insuficijencijom bubrega."

Čini se kako su svi doktori u to vrijeme bili istog mišljenja - da
su bubrezi bili problem:

Razgovor u sobi, Vrndavan, 20. listopad 1977.

Tamal Krsna: Ne, no svi se slažu, svi doktori kažu da je
problem u bubrezima. Svi doktori, alopatski i kaviraji se slažu
da su bubrezi zatajili. A i tvoj kirurg u Londonu također je to
potvrdio. Čak i kad je urin bio normalan, i tada su rekli da bubrezi
ne rade kako treba. Samo zato što je mokraća žute boje, ne znači
da bubrezi funkcioniraju ispravno. To nije jedini pokazatelj. Svi
se slažu da bubrezi ne funkcioniraju dobro.
Tamal Krsna: .. .Jer kaviraji ne mare za rentgensko zračenje.
Kažu da jednostavno prema pulsu mogu sve zaključiti. Poput
ovog čovjeka, opipao je puis i odmah uputio na bubrege. Ništa
mu nismo rekli, izmjerio je puis i odmah se izjasnio za bubrege i
želudac. I rekao je: „Bubrezi su potpuno zatajili, a vatra probave
je gotovo ugašena." Mislim daje to veoma praktična izjava, ako
promisliš o njoj. Prabhupada mokri, ide na veliku nuždu, no što je
pravi, najveći problem? Nema ukusa, apetita. i to morate priznati.

Medicina (bilten Scientific American)

"Anemija (malokrvnost) se već dugo smatra pratećim
oboljenjem kroničnog zastoja bubrega, te uistinu može biti
uzrokom mnogih simptoma povezanih sa uremičnim sindromom,
poput iscrpljenosti, slabosti i smanjene sposobnosti za aktivnost."
Na CD-u o trovanju navode se mnoge spekulacije vezane za
Šrila Prabhupadovo tjelesno stanje tokom posljednjih tjedana
njegovog života. U jednom trenutku oni čak direktno aludiraju da
mu je dat arsen. Uz pominjanje ayurvedskog doktora, izjavljuju:
"Ako je dat arsen, kao što dr. Metha ukazuje, barem bi neki
od simptoma kroničnog trovanja arsenom odgovarali Šrlla
Prabhupadovim simptomima. Rezultat se vidi kroz postepene
promjene na koži, krv i nervne manifestacije, te manje dramatične
gastrointestinalne simptome; u početku pacijenti navode slabost,
anoreksiju i mučninu uz otežano gutanje, može se javiti pojačano
lučenje pljuvačke, upala usne šupljine, curenje nosa, povraćanje,
dijareja i gubitak težine. Treba se naglasiti daje Šrlla Prabhupada
pokazivao mnoge od tih simptoma, naročito anoreksiju i
neobjašnjiv gubitak apetita tokom dužeg vremenskog perioda,
počevši još od njegove posjete New Yorku srpnja 1976. Ostali
simptomi, kao što su slabost, povremeno povraćanje, povremena
dijareja, te naravno gubitak težine, također su se javljali. I drugi
su simptomi bili prisutni, no u ovom trenutku nismo u stanju ni od
koga pribaviti dokaze."

Ovdje trebamo uočiti da autori prvo navode neke simptome
trovanja arsenom, te nastavljaju govoreći kako je Šrila Prabhupada
pokazivao mnoge od tih simptoma. No, zasigurno bi bilo logično
očekivati da će, ako se nekome daje arsen, on pokazati sve
simptome trovanja arsenom, a ne samo neke od njih. Pa ipak, prema
izjavama svjedoka, neki istaknuti simptomi trovanja arsenom,
poput upale usne šupljine, curenja nosa, povraćanja i povećanog
lučenja pljuvačke zapravo nisu bili vidljivi kod Šrila Prabhupada
niti u jednoj fazi. Povežimo to s činjenicom da su ostali simptomi
koje je pokazivao, kao što smo već detaljno izložili, bili više za
očekivati kod osobe koja boluje od zatajenja bubrega, poput Šrila
Prabhupada, i vidjet ćemo kako su opaske o mogućem trovanju
arsenom iznimno nesigurne i obmanjujuće. Sa medicinskog
je stanovišta jednostavno neprihvatljivo dijagnosticirati bolest
i njene uzroke pripisati određenom vanjskom agensu samo
na temelju nekoliko vidljivih simptoma, naročito kada se isti
simptomi mogu lako pripisati drugim, vjerojatnijim prirodnim
uzrocima. Etika takve prakse bi sigurno trebala biti preispitana.
Autori CD-a u nastavku tvrde: "Ostali simptomi su također
prisutni, no u ovom trenutku nismo u stanju ni od koga pribaviti
dokaze." Nije li to čudna izjava? Ako su ostali simptomi Šrila
Prabhupadovog trovanja također bili prisutni, samo ih niko nije
mogao potvrditi, kako autori uopće mogu znati za njih? Niti
objašnjavaju koji su to drugi simptomi, niti posjeduju ikakav dokaz
o njima. A ipak tvrde da su se očitovali kod Šrila Prabhupada.
Također trebamo primijetiti kako se zagovara da je Šrila
Prabhupadov gubitak apetita "neobjašnjiv". To je još jedan
pokušaj ukazivanja na nešto zlonamjerno i čitatelja navodi na
određeni zaključak. Međutim, kao što smo već vidjeli, u biltenu
Scientific American je jasno objašnjeno, te također od strane dr.
Karla Otto Jacoba: "Tipični simptomi bubrežne insuficijencije
koji dovode do uremije su: anoreksija (potpuni gubitak apetita),
gaistrointestinalne tegobe, periferalna polineuropatija, visok
krvni tlak i problemi sa srcem, edem, a u posljednjem stadiju
cerebralni problemi koji dovode do kome."
Stoga je gubitak apetita očito jedan od tipičnih simptoma
osobe u Šrila Prabhupadovom zdravstvenom stanju. Kako
je onda "neobjašnjiv"? CD o trovanju ide i dalje u iznošenju
medicinskih neistinitosti. CDT: "Konačni korak u praćenju
dokaza je određivanje je li Šrila Prabhupada pokazivao znakove
trovanja. Ayurvedskom doktoru dr. Methi pokazane su mnoge
Šrila Prabhupadove fotografije u njegovim posljednjim danima.
Također je pogledao dokumentarni video pod nazivom 'Posljednja
lekcija'. Dr. Metha se kao ljekar ayurvedskom praksom bavi od
1948. On komentira:

Izraz lica, te pokazatelji simptoma koje mogu čitati sa
njegovog lica, njegove oči i način na koji je govorio, sve
je to bilo u skladu s mojim znanjem... u medicini jer i ja se
bavim medicinskom praksom. Radi se o tome da je moja
pretpostavka kako je bio otrovan. Uz to, on je i sam izjavio
da mu je davan otrov. Stoga obje ove stvari, simptomi i ono
što je rekao neposredno pred smrt, to potvrđuju. Njegov
govor, izraz koji mu se očitava na licu, i to pokazuje da je
otrovan. Način na koji je govorio. Otrov je najvjerojatnije
bio arsen ili živa. Pošto su to sporodjelujući otrovi, potrebno
je vrijeme. Mala doza svaki dan i čovjek postepeno umire.
Naročito je arsen takav otrov, polako ubija. To je jako teško
za shvatiti prosječnom čovjeku.
Samo iskusno oko može opaziti da nešto nije uredu, da
to nije uobičajena ili prirodna smrt. Tupost lica i očiju, te
aura koju možemo vidjeti oko tijela, govore nam da nešto
nije uredu."

Uistinu nešto nije uredu. Ovdje nas jedan doktor upitne
stručnosti, koji je samo pogledao neke fotografije Šrila Prabhupada
i poslušao jednu video snimku, navodi da povjerujemo kako mu
je dat arsen. Međutim, kao što će postati očito iz razgovora od 9.
i 10. studenog izloženih u daljem toku teksta, Damodar Prasad
Shastri, visokostručan i iskusan liječnik koji je osobno bio sa Šrila
Prabhupadom sve do posljednjeg trenutka, nije uočio nikakve
simptome prisustva arsena u njegovom tijelu, niti uopće spomenuo
takvu mogućnost, iako je sam Šrila Prabhupada osobno s njim
razgovarao o mogućnosti da je otrovan. Nisu ni Prabhupadovi
njegovatelji, Abhirama Prabhu i Bhakti Caru Swami, niti bilo koji
od doktora koji su pregledali Šrila Prabhupada. Ova dijagnoza dr.
Methe uistinu je čudna.
Moramo dovesti u pitanje objektivnost sastavljača CD-a o
trovanju kada u više navrata tvrde da ni od koga nije bilo moguće
pribaviti potvrdu o zdravstvenom stanju Šrila Prabhupada tokom
njegovih posljednjih dana. CDT: "Ostali simptomi su također
prisutni, no mi trenutno ni od koga nismo u stanju pribaviti
dokaze."
Te još jednom: "Jako je teško dobiti točne i potpune informacije
o detaljima Šrila Prabhupadovog zdravstvenog stanja. Koliko
nam je poznato, nije vođen nikakav dnevnik niti zabilješke o
lijekovima koje je Šrila Prabhupada uzimao, niti o različitim
doktorima koji su ga pregledali i dijagnozama koje su postavili."
Autori to izjavljuju iako su dostupna mnoga svjedočenja i iskazi
onih koji su zapravo bili uz Šrila Prabhupada tokom njegovih
posljednjih dana. Umjesto da saslušaju ove iskaze iz prve ruke,
čini se da su naklonjeniji malo poznatom kaviraju, kome pokažu
video snimak i neke Šrila Prabhupadove slike, te iz takvih dokaza
zaključuju d a j e Šrila Prabhupada otrovan. Da li se takva površna
1 nestručna metodologija zaista može primijeniti u ovom slučaju?
CDT: "Tvorci ovog audio zapisa su stoga pokušali zainteresiranoj
javnosti prezentirati činjenice kakve su poznate od siječnja 1998.
Zapravo, treba biti jasno kako je ova istraga pokrenuta s velikom
nadom da se kroz temeljito ispitivanje pokaže da to nije ništa
drugo doli strašan nesporazum."
Sad, pošto tvorci CD-a o trovanju više vole da se oslanjaju na
'dijagnozu na daljinu' negoli na svjedočanstva iz prve ruke, da
bismo sve lakše stavili u pravu perspektivu i kako bi zainteresirani
čitatelj dobio pouzdaniji uvid, ovdje izlažemo izjavu očevica,
Bhakti Caru Swamija:
Evidentirano

कल्कि
जीव
कृष्ण
Postova: 47470
Offline Offline
Spol: Ženski
Goloka
« Odgovor #4 na: Kolovoz 14, 2011, 04:43:47 »

Tokom svojih posljednjih dana, Srila Prabhupada je
spomenuo otrov ubrzo nakon što mu je dat makaradhvaj.
To je bilo oko tri tjedna prije njegove Antya-lile, odlaska.
U tom trenutku sam smatrao kako efekt tog lijeka možda
šteti njegovom stanju, te se stoga tako izrazio. Sljedeći je
put o otrovu govorio nekoliko dana prije napuštanja tijela.
U to sam vrijeme, u skladu s uputama kaviraja iz Kalkute,
Srila Prabhupadu davao samo mlijeko razblaženo vodom
i zaslađeno kandiranim šećerom. Ayurvedski je ljekar
postepeno povećavao količinu mlijeka. Rekao nam je da će
uzimanje mlijeka izliječiti Srila Prabhupada.
Osobno, nisam primijetio nikakve neobične tjelesne
simptome kod Srila Prabhupada. Gotovo sve vrijeme je
ležao u krevetu. Ponekad bi izrazio nelagodu zbog ležanja
na leđima cijelo vrijeme. Stoga bi zatražio da ga okrenemo
na stranu. Do tada mu je tijelo već postalo toliko osjetljivo
da smo morali biti veoma pažljivi pri tome. Ako ne bismo
bili pažljivi, osjećao bi bol. Dva ili tri dana prije odlaska,
Njegova Božanska Milost je spomenuo bol u lijevom bedru,
te također još jednom otrov.
Na dan kada je napustio tijelo, negdje tokom kasnog
jutra ili ranog poslijepodneva, bol u bedru je postao toliko
snažan da se počeo previjati. Tada je već prestao govoriti.
Posljednji put je progovorio noć ranije, otprilike oko
ponoći, kada je ayurvedskom doktoru iz Kalkute rekao o
izvjesnoj neudobnosti koju je osjećao.
Kada se Srila Prabhupada počeo previjati od bola, tiho
stenjući, čvrsto ga je pridržao Bhavananda Maharaja, koji
je sjedio na krevetu uz njega, i od tog se trenutka nadalje
Srila Prabhupada potpuno umirio i praktično uopće
nije micao. S vremena na vrijeme samo bi otvorio usta,
a ja bih usuo malo vode Yamune, koju bi on sa velikim
zadovoljstvom popio. Iako mu se tijelo potpuno umirilo,
jezik mu je neprestano vibrirao. Brat po Bogu Njegove
Božanske Milosti, Srila Krsnadasa Babaji Maharaja, je
ukazao da Srila Prabhupada neprestano zaziva Sveto
Ime. Osim toga, njegovo tijelo nije pokazivalo nikakve
neuobičajene simptome. Iako je Njegova Božanska Milost
govorio o otrovu, nisam to mogao uzeti za ozbiljno iz dva
razloga:


1. Ayurvedskije doktor bio prisutan i, budući da je Srila
Prabhupada pokazivao prilično veliko povjerenje
u njega, smatrao sam da ako je Srila Prabhupada
uistinu otrovan, tada bi to taj doktor otkrio.
2. Bio sam uvjerenja da kada je netko otrovan, njegovo
tijelo poplavi. Međutim, u to je vrijeme Srila
Prabhupadovo tijelo postalo veoma sjajno, gotovo
zlatne boje, a on nije pokazivao nikakve znakove
bola niti neuobičajenih tegoba. Osim stanja bolesti
u kojem se već duže nalazio, Srila Prabhupadovo je
stanje bilo prilično normalno. Svo je vrijeme tiho,
veoma mirno i sabrano ležao na krevetu. Ponekad bi
davao savjete liderima-seniorima kako da upravljaju
Društvom, oforme različite fondove i što da čine
s financijskim sredstvima. Njegova je svjesnost
bila tako nepomućena da je bilo očito kako je na
transcendentalnom nivou. Iako mu je do napuštanja
tijela ostalo još svega nekoliko dana, glas mu je bio
vrlo snažan i zvonak. Stoga smo mi, koji smo tada
bili prisutni uz njega, bili uvjereni kako je on potpuno
duhovna osoba, te da samo pokazuje svoju zabavu
odlaska.

Jednog je dana, nakon što mu jeprovjeriopuis, ayurvedski
doktor Damodar Prasad Shastri rekao Prabhupadu kako
ga je potpuno iznenadio. U jednom mu je trenutku puls bio
toliko slab da se činilo kako će uskoro napustiti tijelo, dok
bi već sljedećeg trenutka bio snažan i zdrav kao u mladog
čovjeka. I sam doktor je rekao Prabhupadu kako on samo
izvodi svoje zabave. A sa druge strane, također smo mogli
vidjeti da ima poteškoća s bubrezima. Kao posljedica toga,
njegova su leđa i nadlanice oticali. Kada je lijek počeo
djelovati, otekline su se povukle.. Očito je imao problema s
bubrezima i doktori su mu u skladu s tim prepisali lijekove.
Također želim spomenuti nešto što smatram da je bila
greška s naše strane, a opet vezano za to ništa nismo mogli
učiniti. Jedne večeri u Hrsikešu, dok sam ga njegovao, Srila
Prabhupada mi je rekao kako je za njega došlo vrijeme
da napusti tijelo, te je želio da uredimo njegov odlazak
u Vrndavan. Otrčao sam dolje i probudio Tamal Krsna
Maharaja, te mu prenio Srila Prabhupadove riječi. Kada je
Tamal Krsna Maharaja došao k Njegovoj Božanskoj Milosti,
i njemu je ponovio iste riječi. Sljedećeg smo jutra otputovali
za Delhi, a jutro nakon toga odveli Njegovu Božansku
Milost u Vrndavan. Toga jutra, nakon što se smjestio u
svojim odajama, pozvao me i saopštio mi da za njega više
ne kuhamo, niti da ga silimo da išta jede. Smatrao sam da
se Njegova Božanska Milost sprema napustiti tijelo poput
Maharaja Pariksita, prestajući da jede i pije. Do tada se
novost već bila proširila čitavim svijetom i mnogi su lideri
došli u Vrndavan. Kad su ga sa suzama u očima zamolili
da ostane, Njegova se Božanska Milost složila. Ponovno
sam počeo kuhati za njega, a on je počeo jesti. Jednog je
dana zatražio da dovedem ayurvedskog doktora po imenu
Vanamali Kaviraja iz Gopinath Bazaara. Zahvaljujući
njezi tog doktora, Srila Prabhupadovo se stanje počelo
popravljati. Međutim, kada mu se zdravlje popravilo,
Njegova je Božanska Milost poželio poći na Zapad kako
bi propovijedao. Saznavši za Srila Prabhupadove planove,
Vanamali Kaviraja me je zamolio da ga ne pustim da ide.
Rekao mi je da lijekovi koje daje djeluju, te da se Srila
Prabhupadovo stanje popravlja.
Međutim, rekao je i da Srila Prabhupada još nije potpuno
ozdravio. Planirao mu je tokom zime dati makaradhvaj, što
bi u potpunosti obnovilo i podmladilo njegov organizam.
Napomenuo je kako Srila Prabhupadovo tijelo nije dovoljno
snažno da ga apsorbira, budući da je makaradhvaj izrazito
snažan lijek. Stoga je planirao dati mu ga tokom zime, jer bi
do tada Srtla Prabhupadovo tijelo postalo dovoljno snažno
da ga absorbira, a i hladno vrijeme bi potpomoglo.
Tada sam još bio tek mladi bhakta, i kada sam vidio
koliko je Srila Prabhupada odlučan da ide na Zapad,
stvarno nisam mogao učiniti dovoljno jak napor da ga
spriječim. Plan mu je bio otići na Havaje nakon posjeta
Londonu, New Yorku, Gita-nagariju i Los Angelesu.
Međutim, tokom boravka u Londonu zdravlje mu se toliko
pogoršalo da se morao vratiti nakon otprilike tjedan dana.
Vanamali Kaviraja je nastavio započeti tretman, ali se Srila
Prabhupadovo stanje toliko pogoršalo da njegovi lijekovi
nisu djelovali, te je obustavio liječenje.
Vanamali Kaviraja nije želio primijeniti makaradhvaj
čak ni kada je Srila Prabhupadovo zdravlje bilo mnogo
bolje, prije odlaska na Zapad. Pa ipak, propisan mu je
samo tri tjedna pred napuštanje tijela, kada mu je stanje
bilo puno gore nego ranije. Uz to, propisao ga je doktor iz
Delhija koji ga čak nikada nije niti vidio.
Ubrzo nakon toga, Srila Prabhupada je počeo spominjati
otrov. Stoga mi se činilo kako govori o štetnim posljedicama
makaradhvaja. Nakon što je Srila Prabhupada napustio
planetu, često sam u sebi tugovao zbog toga što ga nisam
spriječio da ide na Zapad. Zašto nisam prenio članovima
GBC-a i starijim bhaktama tada prisutnim u Vrndavanu
ono što mi je rekao Vanamali Kaviraja? Zašto ih nisam
spriječio da Srila Prabhupadu daju makaradhvaj donesen
iz Delhija i propisan od strane doktora koji ga nije čak ni
vidio? Sada ne mogu učiniti ništa u pogledu toga, osim
jadikovati zbog svoje beskorisnosti.

Nakon ovog Maharajevog dirljivog izvještaja, prelazimo na
neke navode iz knjige Transcendentalni dnevnik, Hari Šauri dasa,
kako bi pokazali da bolesno stanje Srila Prabhupadovog tijela
nije bilo ništa novo, već zapravo kontinualno stanje. To dodatno
diskreditira teoriju autora CD-a o trovanju, kako nije bilo dovoljno
informacija o Šrila Prabhupadovom zdravlju neposredno pred
napuštanje tijela, ili kako je samo tokom svojih posljednjih dana
pokazivao simptome ozbiljne bolesti.
Zapisi koji upućuju na oticanje nogu i ruku kod Šrila
Prabhupada:

Transcendentalni dnevnik, prvi dio

20. prosinac 1975.: Prabhupada se ne osjeća dobro;
muče ga otekline na nogama, stopalima i rukama. Jako je
uznemirujuće vidjeti njegovo tijelo napuhnuto od tekućine.
Tokom masaže, nježno sam palcem pritisnuo stopalo da bih
mu pokazao oteklinu. Ulegnuće je bilo vidljivo nekoliko
minuta. Prabhupada je rekao kako je to zbog uremije,
toksičnog oboljenja izazvanog prisustvom otpadnih
produkata u krvi, a koji se u zdravom organizmu eliminiraju
putem urina. Otekline mu čine iznimno teškim uspinjanje
stubama do njegovih odaja, po povratku iz hrama. Usprkos
tome, tolerira neugodnost bez žalbi, a vidjevši ulegnuće na
nozi samo se nasmiješio i odmahnuo glavom.

Transcendentalni dnevnik, drugi dio

4. svibanj 1976.: Prabhupada je zazvonio u jedan sat
po noći. U susjednoj sobi, iskočio sam iz svoje vreće za
spavanje i ušao praćen Pusta Krsna Swamijem. Čineći se
napregnut, Prabhupada nas obavještava kako je bolestan te
da neće ići u uobičajenu šetnju, niti dati jutarnje predavanje
iz Šrimad-Bhagavatama. Ponovno ga muči uremija, i svakog
sata odlazi u toalet. Stopala su mu jako otečena i hvata ga
vrtoglavica.

8. svibanj 1976.: Srila Prabhupada se sada osjeća malo
bolje. Posljednjih nekoliko dana uzima po pola tablete
diuretika, a otekline na njegovim rukama i nogama su
nestale. Čim je postigao željeni učinak, prestao je uzimati
tablete.

Transcendentalni dnevnik, treći dio

New Vrndavan, 23. lipanj 1976.:Ekadaši je. Prabhupada
je tokom šetnje jako malo govorio, a i predavanje je bilo
kratko. Osjeća uznemirujuće podrhtavanje srca, a uremija
je ponovno izazvala oticanje nogu i stopala. Čak i sam
izlazak napolje predstavljao je napor za njega.

New York, 15. srpanj 1976.: Prabhupada je zazvonio
usred noći. Kada sam ušao u sobu, sjedio je za svojim
niskim radnim stolom, sa diktafonom ispred sebe, ali ga
nije koristio. Siv u licu, rekao mi je da osjeća jake bolove
u bubrezima te da ne može prevoditi. Bio je to isti problem
koji je imao prije nekoliko dana. Ovaj put se složio kada
sam upitao možemo li pozvati doktora na povratku u New
York. Nije vjerovao da će mu to pomoći, no rekao je kako
nešto bez sumnje nije uredu, te stoga nije ni prigovorio.

16. srpanj 1976.: Nakon što je pregledao Srila
Prabhupada, dr. Bhagat je dijagnosticirao vrlo visok krvni
tlak i slabo srce. Rekao je da problem sa uremijom, koji čini
ruke i stopala oteknutim, znači da njegovo tijelo proizvodi
previše vode, te da je vjerojatno posljedica bubrežnog
kamenca. Propisao je pet različitih vrsta lijekova: Lasix,
diuretik koji eliminira višak vode, a uzima se jednom
dnevno, uz doručak, Kerflex, antibiotik protiv infekcije
bubrega, koji se uzima četiri puta dnevno, Parafon Forte,
analgetik, Valium, psihotropni relaksant, te tablete za
spavanje. Također je Prabhupadu savjetovao da ne uzima
nimalo soli niti šećera. Prabhupada nam je dozvolio da
kupimo lijekove, ali sam jako sumnjao da će ih uzimati.
Također sam znao da nikada neće pristati na ishranu bez
soli. Uvijek je inzistirao da njegov prasadam mora biti bar
malo ukusan, inače ga neće jesti.

Transcendentalni dnevnik, četvrti dio

Iran, 8. kolovoz 1976.: Proveo je miran dan slijedeći
svoju uobičajenu rutinu, a Atreya Rsi i Dayananda su
popodne otišli raditi. Unatoč tome što mu velika nadmorska
visina ponovno izaziva oticanje u nogama i rukama, zbog
uremije, Srila Prabhupada je odlučio ostati u Iranu do 13.
ovog mjeseca, pošto je klima ovdje vrlo ugodna, sunčana i
topla, sa oko 32°C.

Bombay, 14. kolovoz 1976.: Dr. Patel iz Bombaja, Srila
Prabhupadov pratilac u šetnjama, pojavio se rano izjutra,
sa svojim bučnim smijehom i živahnim vladanjem, bosonog
i sa štapom za hodanje, da bi sa Srila Prabhupadom išao
na plažu Juhu. Međutim, zbog upornih oteklina na nogama
uzrokovanim zastojem u radu njegovih bubrega, Srila
Prabhupada nije bio za to raspoložen, no radosno je proveo
narednih pola sata propovijedajući.

Upitali smo Hari Šauri prabhua - koji je, povrh toga što je
neprekidno bio uz Šrila Prabhupada od studenog 1975. do ožujka
1977. godine, također sa Njegovom Božanskom Milošću proveo
gotovo tri tjedna krajem svibnja te početkom lipnja 1977., te cijeli
mjesec listopad u Vrndavanu - o Šrila Prabhupadovom stavu u
pogledu njegove bolesti i izlječenja:
"Tokom čitavog perioda koj i sam proveo sa Šrila Prabhupadom,
niti jednom ga nisam čuo da spominje kako ima dijabetes, niti
sam primijetio daje ikada uveo neke posebne promjene u načinu
ishrane radi ublažavanja tog oboljenja. Niti sam ikad čuo kuhare
koji su nas u različitim periodima pratili (Harikeša Swami,
Nandarani dasi, Yamuna dasi, Palika dasi, Arundhati dasi, Srati
Rupa dasi) kako spominju da za njega pripremaju bilo kakvu
specifičnu hranu da bi ublažili to stanje.
Što se tiče lijekova, također nikada nije uzeo nešto za liječenje
dijabetesa. Dok sam ja bio uz njega, uzimao je neke ayurvedske
lijekove, od kojih niti jedan nije bio za dijabetes (Yogendra Rasu
- koliko sam shvatio, to je neka vrsta tonika za mozak, svakog
jutra sve do jeseni 1976., kadaje u potpunosti prestao; povremeno
Triphala Churnu protiv konstipacije, te Bhaskar Lavan (crnu sol),
koju bi povremeno uzimao radi probave).
Pored uzimanja tih lijekova koje je sam sebi propisivao, ponekad
su ga razni doktori savjetovali da uzima i alopatske, homeopatske
te ayurvedske lijekove kad bi se razbolio, no opet, gotovo nikada
nije prihvatao njihove savjete, niti njihove lijekove. Svoj je osobni
stav o liječenju izrekao 15. kolovoza 1976. dr. Patelu u Bombayu,
te sam ga uvrstio u četvrti dio Transcendentalnog dnevnika:

Dr. Pate lje stigao, skrativši svoju uobičajenu ranojutarnju
šetnju po plaži, pošto tamo nije sreo Srila Prabhupada.
Žurno se raspitao kod Prabhupada o njegovom zdravlju, te
je li uzimao ikakve lijekove.
Prabhupada je prihvatio njegovu brigu, ali je u svom
karakterističnom stilu odbacivanja materijalnog odmahnuo
glavom te citirao Srimad-Bhagavatam 10.1.4, rekavši kako
je pravi lijek zazivanje Svetog Imena: "Nivritta-tarsair
upaglyamanad. To zazivanje pravilno izvodi osoba koja je
potpuno zadovoljila svoje materijalne želje, zasićena, nema
više. Bhavausadhi, to je lijek za ovu bhava-rogu. Bhava,
punar bhava. Jednom se rodiš, pa umreš, pa punar bhava.
Stoga, to je bhava-roga. Znači, osim pasughnija [ubojice
životinja] nitko ne može ostati ravnodušan prema ovom
pjevanju Hare Krsna maha-mantre. Ona je bhavaushadhi. "
Dr. Patel se nasmijao. "Da pozovemo tog indijskog Pandit u
Ayur-Vedacaryu za tebe? Ako ne vjeruješ našoj medicini? "
Srila Prabhupada se također nasmijao. "Ne, ne. " "Ono što
želim reći, " nastavio je dr. Patel, "jeste da su ksetra [tijelo]
i ksetrajna [vlasnik tijela] zavisni jedno od drugoga; ako
nema ksetre, neće biti ni ksetrajne, neće ostati. Zato se treba
brinuti o toj ksetri, jer koji će ksetrajna biti sretan da tamo
prebiva? Mislim da nisam u krivu." Prabhupada se lako
nasmijao. "Ne, u pravu si. Ksetra je promjenjiva, ksetrajna
je nepromjenjiv."
Iako je dr. Patel dobro znao stav Njegove Božanske
Milosti prema uzimanju lijekova, ipak se okušao u blagom
prijateljskom uvjeravanju, a to je dovelo do kratke
diskusije o indijskim lijekovima. Dr. Patel je rekao da u
Kalkuti postoji odjel za istraživanje koji izdvaja penicilin iz
kravlje balege. Prabhupadu je to bilo poznato te je dodao
da je dr. Monmohan Ghosh, patolog kod dr. Jagadisha
Candra Bosea, sproveo prvobitno istraživanje dokazavši
antiseptička svojstva balege. Dr. Patel je rekao da kravlja
mokraća također ima mnoga medicinski povoljna svojstva.
"Go-mutra gospodine, toliko hormona dolazi iz nje, i mnogi
od njih se mogu resintetizirati kao ljudski hormoni. "
Prabhupada se složio rekavši da je, ako se popije, dobar
lijek za oboljenja jetre. Dr. Patel je ponovno izrazio svoju
zabrinutost za Srila Prabhupadovo zdravlje. Zatraživši
dozvolu da postavi pitanje, upitao je: "Dakle, Arjuni je
bilo savjetovano da se bori. Stoga, u tom slučaju, mislim
da svi smatramo kako je bio u pravu što je slijedio savjet
Krsne? Onda, ako ako čovjeka ophrva bolest, te ako se bori
protiv nje, tada... " Prabhupada se nasmiješio zbog njegove
upornosti. "Ne, ne, ne kažem kako se ne bi trebao boriti.
To je moj osobni izbor. Ne da se ne treba brinuti o tijelu ili
da ne trebamo uzimati lijekove, to nije... sviđa mi se ovako,
dozvolite da to učinim bez lijekova. To je moj osobni... " "Što
je lijek? ", upitao je dr. Patel. "Svaka je biljka lijek. Čak je i
hrana lijek. " "U svakom slučaju, " uzvratio je Prabhupada,
"ne obezvrjeđujem lijekove. To nije ono što radim. " "Ne,
ne, ne kažem da obezvrjeđujete. No, ne želite prihvatiti
pogodnosti lijekova, " inzistirao je dr. Patel. "Lijekovi, "
primijetio je Prabhupada nepristrano. "Upravo poput neke
vrste vairagye, ljudi ponekad ne uzimaju hranu. To ne znači
da je jedenje zabranjeno. Nije. To je moj osobni izbor, ja ih
pokušavam izbjeći, to je sve. Čuo si za ime W. C. Bannerji?
Bioje poznati odvjetnik, jedan od trojice osnivača Kongresa.
Imao je prijatelja, suvremenika, koji je bio brahmana.
Svakog bi se dana kupao u Gangi, a kada bi se razbolio,
pio bi vodu Gange. Jednom se ozbiljno razbolio. A taj W.
C. Bannerji, on je bio značajan čovjek. Tražio je od njega
dozvolu da dovede neke liječnike. 'Umrijet ćeš ovako. 'No,
on je ustrajao: 'Ne, samo ću piti vodu Gange.' Dakle, nije
da je medicinska znanost u podredenom položaju. "

Iz svih ovih izjava možemo zaključiti da je Šrila Prabhupada
donio svjesnu odluku da ne poduzima nikakve preventivne mjere
protiv dijabetesa od kojeg je bolovao. To neizbježno dovodi do
stanja koje je ranije opisao Abhirama Prabhu, a znanstveno je
pojašnjeno u biltenu Scientific American. Ako je Šrila Prabhupada
pokazivao simptome trovanja, to je savršeno objašnjivo prirodnim
uzrocima, u skladu sa već poznatim medicinskim stanjem
njegovog tijela. Zagovaranje trovanja arsenom u najboljem
je slučaju podmetnuto i lažno, čak i bez "pomnog ispitivanja"
kojeg spominju autori CD-a o trovanju, te uz malo zdravog
razuma i nemotiviranog ispitivanja dostupnih činjenica, svaka
osoba oslobođena predrasuda može razumjeti kako je Šrila
Prabhupadovo tijelo uistinu podleglo prirodnoj smrti.

MAGNETOFONSKE TRAKE KOJE NEDOSTAJU

Na CD-u o trovanju slučaj je fabrikovan na osnovu činjenice
da postoji period od sedamdeset pet dana u razdoblju od srpnja
do listopada, za koji nema snimljenih traka. CDT: "Kao što je
spomenuto, jako je teško dobiti detalje Šrila Prabhupadovog
stanja. Osim zabilješki i prisjećanja pojedinih bhakta, javno
dostupne informacije o Šrila Prabhupadovom zdravstvenom
stanju mogu se dobiti jedino iz razgovora snimljenih u njegovoj
sobi. Međutim, kada smo potražili ove presudne informacije,
saznali smo da od devedeset dva dana u periodu od srpnja do
listopada postoji sedamdeset pet dana za koje ne postoje snimljene
trake, uključujući četrdeset pet uzastopnih dana od 18. kolovoza
do 1. listopada. To da bi Šrila Prabhupada govorio manje tokom
teške bolesti, svakako je razumljivo. To da Šrila Prabhupada ne
bi rekao ništa tokom tako dugog perioda, neshvatljivo je. Stoga
moramo upitati zašto ništa nije snimano tokom tog perioda. Ili,
ako su zabilješke ipak napravljene, što se desilo sa njima?"
Kada proučimo razgovore sa Šrila Prabhupadom, može se
uočiti kako u periodu od 19. srpnja do 12. kolovoza nedostaje
dvadeset pet dana, te isto tako od 17. kolovoza do 2. listopada
postoji praznina od četrdeset pet dana, za koje nema dostupnih
snimaka.
Tamal Krsna Goswami objašnjava:

"Držali bismo mali Sony magnetofon pokraj Srila
Prabhupadovog kreveta, te ga uključivali kad god bi to
bilo moguće, da bismo snimili sve što je govorio. Često bi
dva, tri ili više dana prošlo prije no što bi čitava traka bila
ispunjena. Na tu bi se traku jednostavno stavljao datum
jednog od tih dana, iako je zapravo snimljeni sadržaj često
predstavljao više dana razgovora. To bi moglo objasniti
zašto se čini da postoji toliko datuma koji 'nedostaju'.
Nadalje, 26. je kolovoza Srila Prabhupada napustio
Vrndavan, uputivši se u London. Tokom boravka u Londonu
imao je operaciju zbog pogoršanog stanja, te je nakon nje
bio gotovo potpuno iznemogao, ne viđajući gotovo nikoga.
Iako je namjeravao krenuti za Ameriku, vratio se u Indiju,
plašeći se najgoreg. Nakon što je 14. rujna stigao u Bombay,
zapao je u krizu. Moj unos u dnevnik od 15. rujna upućuje
na tu situaciju: 'Tokom čitavog dana, Srila Prabhupada je
ležao u krevetu. Uopće ne govori i jedva da se miče. Kada
sam ga upitao kako se osjeća, Njegova Božanska Milost je
rekao jedino: 'kriza'.' 1. listopada, Prabhupada se uputio u
Vrndavan. Očito, ovaj je period predstavljao dane, pa čak i
tjedne tokom kojih ništa nije snimljeno.
Sada nešto o tome kako su snimljene trake stizale u Los
Angeles. Bile bi poslane preko nekih povjerljivih bhakta
koji bi se vraćali u Ameriku. Kao na primjer, Iša das kaže
da je jedan paket donio Njegova Svetost Satsvarupa dasa
Goswami, koji ga je zatim predao Iši da ga pošalje u arhivu.
Hari Sauri prabhu piše kako se dešavalo da bi se trake
ponekad zagubile nakon što bi stigle u arhivu. Barem je to
bilo njegovo iskustvo sa snimcima koje je 1976. napravio
na Havajima; rekao je da mora da ih je Krsna Kanti, koji je
u to vrijeme rukovodio arhivom, zametnuo.
Ako pogledamo gore navedene datume, čini se
navjerojatnijim da sam u London osobno ponio sve trake
koje sam u to vrijeme imao u Vrndavanu, s namjerom da
ih predam odgovornim osobama u Los Angelesu. Iako se
ne sjećam sistema snimanja Prabhupadovih razgovora u
Londonu (ne sjećam se tako jasno Sonyjevog magnetofona
pokraj Prabhupada, kao što je to slučaj sa Vrndavanom),
ne mogu zamisliti da ga nismo i tamo snimali, barem tokom
nekih perioda. A ipak, tvrdite da uopće nema dostupnih
traka tokom perioda negovog posjeta Londonu. Teško mi
je vjerovati da se nije snimalo, jer je tamo bilo nekih vrlo
lijepih sastanaka Prabhupada i njegovih učenika. Stoga je
pitanje što se desilo sa trakama. Želim ponovno istaknuti
da ja samo nagađam kako su neki razgovori snimljeni; ne
mogu to izjaviti sa sigurnošću, ali ima smisla u tome. U
svakom slučaju, ako su takve trake postojale, za mene ne bi
imalo smisla da ih vraćamo ponovno u Vrndavan. Radije
bih ih poslao preko povjerljive osobe, zajedno sa svime što
sam donio iz Vrndavana, u Los Angeles. Nažalost, ne mogu
se sjetiti koja bi to osoba bila. Niti možemo biti sigurni što
bi se dogodilo sa trakama, ako ih je bilo, te ako su stigle
u Los Angeles, jednom kad bi došle u ruke osoba koje su
u to vrijeme vodile arhivu. Vrlo je moguće da su doživjele
istu sudbinu kao one koje je snimio Hari Sauri prabhu na
Havajima."

ŠRILA PRABHUPADA GOVORI O TOME DAJE OTROVAN

Izvjestan je broj bhakta - iako nisu skloni vjerovati da je
zavjera, kako je tumače Ritvici, postojala - ipak uznemiren
činjenicom daje navodno Šrila Prabhupada osobno govorio kako
je otrovan. Slijede transkripcije razgovora u sobi u Vrndavanu,
od 8. do 10. studenog 1977., u kojima Šrila Prabhupada govori o
tome. Konverzacije na hindiju su prevedene sa traka u vlasništvu
Bhaktivedanta Arhiva.
Transkripcija koju navodimo je u kurzivu, a za autore CD-a
o trovanju načinio ju je Jan Brzezinski. Drugi prijevod napravio
je Bhakti Caru Maharaja. Prijevodi se ponešto razlikuju, a na
jednom je mjestu, na koje ćemo posebno ukazati, razlika značajna.
Obratite pažnju da na CD-u o trovanju autori navode samo djelić
originalnog razgovora na hindiju, zajedno sa svojim tumačenjem
čitave konverzacije.
Neke izjave koje su tamo uključene su čak i izvađene iz
konteksta te stoga, kako bi se dobilo ispravno razumijevanje što
se događalo, predstavljamo doslovan tekst razgovora.

Razgovor u sobi, Vrndavan, 8. studeni 1977.
(Knjiga razgovora br. 36,)
Strana 354:

Prabhupada: Netko kaže da me se truje. Moguće je.
Balaram Mišra(?): Hmm?
Kaviraja: Što to on govori?
Prabhupada: Netko kaže da je netko dao otrov.
Kaviraja: Kome?
Prabhupada: Meni.
Kaviraja: Tko je rekao?
Prabhupada: Svi ti prijatelji.
Bhakti Caru: Tko je to rekao, Šrila Prabhupada?
Prabhupada: Svi oni kažu.
Tamal Krsna: Krsnadasa? Tko je to rekao, Srila
Prabhupada?
Prabhupada: Ne znam, ali je rečeno.
Kaviraja: Oh, Maharaja, kako si ono rekao danas - da ti je
netko rekao da te je netko otrovao? Da li si nešto osjetio?
Prabhupada: Ne, ne rekao, već kad se nekom da otrov, ovo
se dešava. Piše u knjizi.
Kaviraja: Kad se uzme sirova živa, ili nekoliko drugih
sirovih tvari, može se dogoditi. No, tko bi tebi uradio takvo
što? Svetoj osobi poput tebe, ako netko čak i pomisli takvo
što, onda je demon.

Strana 359:

Tamal Krsna: Srila Prabhupada? Ranije si rekao da si...
da je rečeno kako si otrovan?
Prabhupada: Ne. Ovakve vrste simptoma se mogu vidjeti
kada je netko otrovan. Tako je rekao, ne da su me otrovali,
(ovdje Srila Prabhupada ukazuje na to da je to rekao netko
drugi, a ne on osobno)
Tamal Krsna: Da li ti je to netko rekao, ili to jednostavno
odranije znaš?
Prabhupada: Nešto sam pročitao.
Tamal Krsna: Ah, shvaćam. To je zapravo razlog što nikom
drugom ne možemo dozvoliti da kuha za tebe.
Srila Prabhupada: To je dobro.
Tamal Krsna: Jayapataka Swami je ispričao kako je jedan
acarya, Sankaracarya, iz Sankaracaryina slijeda - to je bilo
prije dosta vremena - usmrćen otrovom. Od tada, nitko od
acarya ili gurua u učeničkom naslijeđu Sankaracarye nikad
neće uzeti bilo kakvu hranu koju je skuhao netko drugi osim
njihovih ljudi.
Prabhupada: Moj Guru Maharaja također.
Tamal Krsna: Oh, ti si naravno tako milostiv da bi ponekad
uzeo prasadam koji su skuhali razni ljudi.
Srila Prabhupada: To treba prestati, (pauza)

Strana 367:

Bhavananda: Prabhupada se i ovog jutra žalio na mentalna
uznemirenja.
Bhakti Caru: Srila Prabhupada!
Srila Prabhupada: Hm?
Bhakti Caru: Šrila Prabhupada, što je to bilo u vezi
mentalnog uznemirenja?
Šrila Prabhupada: Hm, hm...
Kaviraja: Reci. Reci.
Prabhupada: (Na hindiju - spominje se riječ 'otrov') Ista
stvar koju sam rekao, da me je netko otrovao.
Bhakti Caru: Pomislio je da je netko...
Kaviraja: Moguće je da ga je dao neki demon. Nije
nemoguće. Kao što je Sankaracarya preko šest mjeseci
trovan staklenim prahom. Ali je njegov trovač dvanaest
mjeseci kasnije dobio gubu - osoba mora ispaštati svoju
karmu. No, lijek koji sam dao suzbit će efekte lošeg položaja
planeta ili otrova u tijelu. U ovom trenutku ne možemo znati
tko je mogao dati otrov. A ako su njegovi bubrezi loši zbog
bolesti, prokletstva ili otrova, moji će lijekovi spriječiti
njihovo djelovanje.
Bhakta: Netko mu je ovdje dao otrov.
Tamal Krsna: Prabhupada je pomislio da ga je netko
otrovao.
Adri-dharana: Da.
Tamal Krsna: To je bilo to mentalno uznemirenje.
Kaviraja: Ako on to kaže - mora biti neke istine u tome.
Nema sumnje.
Adri-dharana: Da.
Kaviraja: (Na hindiju)
Tamal Krsna: Što je kaviraja upravo rekao?
Bhakti Caru: Kaže da kada to tvrdi Srila Prabhupada, tada
mora da u tome ima nešto istine, (istovremeno govori više
osoba)
Tamal Krsna: Srila Prabhupada, Sastriji kaže da mora biti
istine u tome, ako ti to sam kažeš. Stoga, tko je dao otrov?
(pauza)
Kaviraja: Najjači otrov je živa. Da li ste čitali o Swarupa
Gohi iz Kalkute? Muž je otrovao ženu, dao joj je dozu Ras
Kapoora. Nema lijeka za to.
Bhakti Caru: Živa je bila u makaradhvaju?
Kaviraja: Ne, ne. Ne ta vrsta žive. Drugi oblik žive.
Bhakti Caru: Accha. (Razumijem.)
Bhavananda: Što je rekao?
Bhakti Caru: Rekao je da je vrlo moguće da živa, to je
vrsta otrova...
Tamal Krsna: Taj makaradhvaj.
Kaviraja:RasKapoor. Amirasa je vrlo otrovna. Makaradhvaj
je poput nektara, iako za njega nije odgovarajući. Ali to
(Ras Kapoor) je otrov za svakoga.

[Napomena sastavljača Reagiranja na CD: Ovdje se
prijevod Brzezinskog razlikuje od onog Bhakti Caru Swamija.
Maharaja izjavu kaviraja prenosi na sljedeći način: "Kaviraja:
Makaradhvaja to amrta hota hai. Inke liye abhi suitable hota, ye
bhata puchate. O to sabake liye poison hota" - "Makaradhvaj ye
nektar (daje život). Upravo je odgovarajuća za njega, ako mene
pitate. Za svakog drugog je zaista otrov. " Tamo gdje Maharaja
čuje,,Inke liye abhi suitable hota, ye...," Brzezinski prenosi nešto
poput „ Inke liye bish hota hai, " što znači da je u „ Prahupadovom
slučaju to poput otrova." ( Snimak ovog dijela razgovora nije
uključen u CD o trovanju.)]

Bhakti Caru: Mislio je na poznati slučaj ubojstva u Kalkuti.
Muž je otrovao ženu.
Bhavananda: Oh, da. Naš je odvjetnik...
Tamal Krsna: Bhagatji ne misli da...
Bhakti Caru: Kada Gospodin pruža zaštitu, baš kao
Prahlada Maharaju...
Kaviraj a: Swamiji, (navodi stih na sanskritu)...
Tamal Krsna: Srila Prabhupada, nijedan otrov nije
dovoljno jak da zaustavi harinam. (Kraj)

Sastavljači CD-a o trovanju navode sljedeću izjavu
Brzezinskog:

Nakon pozdrava, Srila Prabhupada iznenađuje Mišru
govoreći (na bengaliju): "Rekao je da je možda istina... " a
kaviraj a također pita "Što to on (??) govori, " i Prabhupada
istu stvar ponavlja na hindiju. "Dat je otrov. " Kaviraja
pita: "Kome?", a Srila Prabhupada odgovara: "Meni."
Tada slijedi pitanje: "Tko to kaže?" i Srila Prabhupada
odgovara: "Kažu prijatelji. " Zanimljiva je upotreba riječi
'prijatelji'na engleskom, jer bi to moglo ukazivati da misli
na svoje bhakte sa Zapada, koji govore engleski, da je netko
od njih to rekao. Stoga, ne znamo o kome se radi, jer Srila
Prabhupada nije nikada konkretno spomenuo neko ime. A
tada Bhakti Caru na bengaliju pita tko je to rekao. Srila
Prabhupada pomalo poraženim tonom [kao da želi reći 'pa
znaš ) ponavlja istu stvar. "Tko je to rekao? Tko je rekao? "
Pa, dakle, to bi moglo značiti ili da 'svi to govore' ili 'ne
znam tko je to rekao' ili 'to je vrlo nejasna izjava'. Tamal
Krsna upada i pita da li misli na Krsnadasa Babajija,
jer je on ranije toga dana bio tamo i razgovarao sa Srila
Prabhupadom, te stoga Tamal Krsna misli da je to bio on.
Tada se ovaj dio razgovora zavšava kavirajinim pitanjima:
"Tko bi ti dao otrov?" i "Zašto bi to itko učinio? "A Tamal
Krsna naravno upada i pita ponovno na engleskom: "Tko
je to rekao SrTla Prabhupada?", a Šrila Prabhupada
odgovara: "Ne znam, ali je rečeno ".

Jednu stvar koju možemo primijetiti u ovom navodu jeste da
Brzezinski interpretira Šrila Prabhupadovu izjavu o prijateljima
na takav način da je, samo zato što je ta riječ bila izgovorena na
engleskom jeziku, ukazivao na zapadne bhakte. Međutim, svatko
tko posjeduje čak i osnovno znanje o govornom hindiju u Indiji,
zna daje ubacivanje engleskih riječi u rečenici vrlo često, bez da
im se tako daje poseban značaj ili na njih stavlja naglasak. Čista je
spekulacija Brzezinskog donijeti takav ishitreni zaključak. Autori
CD-a o trovanju izjavljuju kako je Šrila Prabhupada sa svojim
zapadnim učenicima nevoljko govorio o tome daje otrovan. Stoga
zaključuju da to baca sjenku sumnje na njih - da je Prabhupada
osobno sumnjao na njih. CDT: "Ta je tema otvorena još samo
jednom, a čitava diskusija je tekla na engleskom. Nakon slušanja
tog razgovora, prirodno se nameće nekoliko pitanja. Prije svega
smo primijetili da Šrila Prabhupada nije pokrenuo to pitanje sa
svojim učenicima, već prvo sa osobom izvana koju vjerojatno
nije vidio mnogo godina, a dokaz je taj da je Balarama Mišra
pitao Prabhupada da li ga prepoznaje. Moramo izraziti čuđenje
što o tome nije razgovarao s onima koji su mu bili najbliži. Kada
ga je Tamal Krsna upitao o tome, Šrila Prabhupada odgovara:
"On je tako rekao", misleći na kaviraja, "nije da jesam otrovan".
Ovom svojom izjavom učenicima poriče da je otrovan, pa ipak
Prabhupada već sljedeći dan o tome razgovara sa kavirajom
i ponovno mu na hindiju, sasvim otvoreno, govori: "Netko me
otrovao." Činjenica d a j e Šrila Prabhupada o tome da je otrovan
otvoreno razgovarao s kavirajom, a ne s bhaktama, čini da se
ponovno zapitamo. Vidimo da Šrila Prabhupada nedvojbeno nije
želio s učenicima govoriti o tome, s obzirom na to daje posljednje
pitanje Tamal Krsne o njegovoj izjavi praćeno trinaest sekundi
dugom šutnjom. Prabhupada je, očigledno, u tom trenutku mogao
imenovati osobe na koje sumnja, ali je to odbio."
Ovdje je jasno da autori CD-a o trovanju donose ishitrene
zaključke. Prije svega, iz gore navedenog razgovora se ne može
zaključiti kako Šrila Prabhupada nije želio govoriti sa svojim
učenicima o tome daje otrovan. Jednako je o tome razgovarao sa
njima kao i sa kavirajem. A čak i ako nije, za to mogu postojati
mnogi drugi razlozi, od kojih je jedan taj da Šrila Prabhupada
jednostavno nije želio dodatno uznemiravati svoje učenike, pošto
su već ionako prolazili kroz traumatično iskustvo gledajući ga
kako bespomoćno leži u krevetu. Kao drugo, insinuacija da to što
je sljedećeg dana o tome otvoreno na hindiju govorio kaviraju,
a "ne bhaktama, ukazuje na Šrila Prabhupadovo nepovjerenje
prema učenicima, također je obmanjujuća, pošto je tu bio
prisutan i Bhakti Caru Maharaja, koji govori engleski, bengali
i hindi. A upravo je Bhakti Caru Maharaja bio odgovoran za sve
vrste napitaka i hrane koje je Šrila Prabhupada uzimao. I treće,
nije očigledno da je Šrila Prabhupada "u tom trenutku mogao
imenovati osobe na koje sumnja, ali je to odbio".
Kod Šrila Prabhupada nisu vidljive nikakve naznake o tome
da li je on doista sumnjao na neku konkretnu osobu, ili više
njih, ili je jednostavno bio zabrinut jer su mu drugi rekli da za
to postoji mogućnost. A činjenica da se složio sa Tamal Krsna
Goswamijem glede toga da jedino njegovi učenici trebaju kuhati
za njega ukazuje na to da svoju osobnu pratnju nije sumnjičio za
bilo kakvo zlodjelo te vrste.
Ovi prijevodi i prijepisi u svakom slučaju otkrivaju zbunjujući
scenario. Šrlla Prabhupada ukazuje prvo Tamal Krsna Goswamiju
da ima simptome osobe koja je otrovana, a ne da jeste otrovan.
Kasnije sa većim uvjerenjem izjavljuje kako misli da je otrovan.
Iako nikad nećemo uistinu znati što je točno bilo u Šrila
Prabhupadovom umu, niti koliko je ozbiljno shvatio insinuacije
da ga netko možda truje, ono što možemo saznati iz ovih prijepisa
jeste kako je mogućnost da je otrovan razmatrana u prisustvu
njegovih učenika, kako sa medicinskog stajališta - tokom
razgovora o živi, tako i sama ideja da je neka osoba izvana to
mogla hotimično učiniti. Međutim, izgleda da se nije došlo ni do
kakvog zaključka. Na osnovu toga možemo jedino reći da Šrila
Prabhupada, čini se, nije smatrao da njegovi osobni sluge, koji su
jedini bili u poziciji da takvo što učine neopaženo, doista to i čine.
Nadalje, ako se uzmu u obzir duboke emotivne razmjene
tokom Šrila Prabhupadova posljednja tri-četiri dana života, kada
je on pokazivao koliko cijeni brigu svojih sekretara i molbu da ne
ide na parikram, nazivajući ih svojom "desnom i lijevom rukom"
i sl., mora se zaključiti kako se ni na koji način nije osjećao
ugrožen s njihove strane. Upravo suprotno, čak i nekome tko nije
bio prisutan da svjedoči iz prve ruke savršeno je jasno da im je
uzvraćao s takvom ljubavlju kakva zapravo nikad nije viđena u
povijesti ISKCON-a.

OBMANJUJUĆI ŠAPATI

Navodi se kako su na trakama Šrila Prabhupadovih razgovora
detektirani brojni "šapati", koji u različitim izrazima sadrže
riječ "otrov". Ovaj je "dokaz" shvaćen toliko ozbiljno, da su
barem tri različite strane slale trake forenzičkim laboratorijima
radi profesionalne analize. Korištene su moderne tehnike
spektrografske analize zvuka, te također standardno pojačavanje
"šapata" sofisticiranim uređajima za audio reprodukciju, da bi se
ustanovilo ima li neke istine u tome.
Svakom će nepristranom bhakti biti potpuno neshvatljivo da bi
osoba ili osobe koje služe Šrila Prabhupada na tako prisan način,
kao što je to bio slučaj u Vrndavanu posljednjih dana, mogle
(kako zagovarava ova teorija) šaputati "otrov silazi [kikot], otrov
silazi", dok posmatraju Šrila Prabhupada kako guta smrtonosni
otrov. Kao što ćemo vidjeti iz sljedećih dokaza, nije potrebno
naprezati njihovu vjeru i lakovjernost, pošto ne postoje nikakvi
dokazi koji bi potvrđivali takvu ideju.
GBC je imenovao Šrimana Balavanta dasa, neovisnog
istražitelja, sa zadatkom nadgledanja profesionalne forenzičke
analize traka, ne bi li se uvjerio u osnove ovih tvrdnji. Još se čeka na
rezultate, no nakon preliminarnih testova te povratnih informacija
iz laboratorija, Balavanta prabhu je izrazio sumnju da će se otkriti
bilo kakav konkretan dokaz ovih pretpostavki. Neovisno o tome,
nekolicina je GBC članova koristeći sofisticirane uređaje sama
obavila testove, a rezultati su uistinu zanimljivi. Prema njihovim
analizama, riječ "otrov" se uopće ne pojavljuje.

Promotrimo sada razgovore tokom kojih se "šaputanje o
otrovu" navodno pojavljuje u pozadini.

BBT traka 46, strana A

Razgovori sa Šrila Prabhupadom (početak na 373. strani)
Razgovor u sobi: 10. studeni 1977., Vrndavan:

Bhavananda: Parikram bismo trebali započeti u Vrndavanu.
Srila Prabhupada: Da.
Bhavananda: Zato što, iskreno rečeno, mislim da je većina
nas prilično zabrinuta. Ako otputuješ i pošalješ nas natrag
našim dužnostima, nećemo biti u stanju služiti s punom
pažnjom, znajući da se naš voljeni otac i duhovni vodič
osjeća tako slabo. Stoga, ako krenemo iz Vrndavana,
svi smo sada ovdje, možemo se pobrinuti za sve, tako da
ubuduće znamo što učiniti, kada poželiš otići.
Srila Prabhupada: Hm. Polegnite me. (prekid) (navodni
šapat br. 1: Otrov (?) silazi [kikotj. Otrov(?) silazi).
Jayapataka: Čuli smo da je Vaša Božanska Milost sanjala
kako će vas liječiti kaviraj iz Ramanuja-sampradaye i
vratiti vam snagu, a taj kaviraj kaže da ćete, primijenjujući
tretman, u vrlo kratkom roku povratiti snagu. Iako još nema
sve lijekove, svi će biti pripremljeni za dan-dva, te kaže da
će vam se u roku petnaest dana snaga u velikoj mjeri vratiti.
Do sada, doima se prilično vjerodostojnim.
Srila Prabhupada: Ne, ne, vjerodostojan je on. Pit ću
mlijeko. Povratit ću snagu koliko god je moguće.
Jayapataka: Želi slijediti isti tretman, jedino kada putuje.
(navodni šapat br. 2: Stavimo otrov u mlijeko(?))
Hamsadutta: Dakle, treba da se sastanemo i napravimo
plan za parikram oko Vrndavana.
Srila Prabhupada: Da.
Hamsadutta: Želiš krenuti sutra ujutro?
Srila Prabhupada: Da.

374 strana:

Tamal Krsna: Zvučiš jako odlučan da ideš, Srila
Prabhupada.
Srila Prabhupada: Tokom dana izlazimo na sunce, a
(navodni šapat br. 3; Otrov (?) silazi...) noću spavamo
podno drveća . To se treba urediti.
Bhakti Caru: Srila Prabhupada, da ti sada dam malo
mlijeka?
Srila Prabhupada: Da, malo vrućeg. (Srila Prabhupada
pije mlijeko)
Bhakti Caru: Je li dovoljno toplo?
Srila Prabhupada: Previše je slatko.
Bhakti-caru: Molim te, obriši ruku, Srila Prabhupada.
Srila Prabhupada: (nerazumljivo)
Bhakti Caru: Srila Prabhupada, da li bi želio malo vode?
Ne želiš piti voda?
Srila Prabhupada: Ne.

Jedna stvar koju ovdje treba uzeti u obzir je daje osoba koja se
kikoće Prabhupadov brat po Bogu, Krsnadasa Babaji Maharaja,
poznat po čestom smijanju zahvaljujući dobrom raspoloženju
koje potiče od neprestanog pjevanja Svetog Imena. Da li je za
povjerovati da bi tako velika duša sudjelovala u tako groznom
zlodjelu?
Nema ni mnogo smisla upućivati da počinitelji zločina prvo
šapću: "Otrov silazi (kikot), otrov silazi," prije nego što je Srila
Prabhupada čak i počeo piti mlijeko, a zatim u sljedećem trenutku:
"Stavimo otrov u mlijeko."
Zasnovati čitavu teoriju o zavjeri trovanja na ovako
neodređenim izjavama, zasigurno je sumnjivog karaktera. Na
svakom bi sudu takav neosnovan slučaj odmah bio odbačen. S
druge strane, vrlo je ozbiljna uvreda optužiti nekoga da je ubojica,
naročito bez ikakvog uvjerljivog dokaza.
Bir Krsna Goswami, Ravindra Svarupa Prabhu te Bhakti Caru
Maharaja su se 17. siječnja 1998. godine sastali u Philadelphiji da
bi sproveli vlastitu analizu "šapata o otrovu". Njihovo izvješće
čini stvari iznimno zanimljivim.
Ravindra Svarupa das: "Bir Krsna Maharaja i ja smo uspjeli
dešifrirati još jedan od misterioznih "šapata o otrovu". Taj
zagonetni "šapat", koji se čuje kao "otrov ishvaya rasa" ili
"otrov ishvara rasa", treći je od inkriminirajući!) šapata na vrpci
snimljenoj 10. studenog 1977. Navodni "otrov ishvaya rasa
šapat" zapravo je dio razgovora na bengaliju između Krsnadasa
Babajlja i još jedne osobe. Ispostavilo se da su riječi o kojima se
radi zapravo rečenica izrečena u potpunosti na bengaliju. Ono što
su čuli kao "otrov ishvara rasa", ili nešto slično tome - zapravo
je jasna fraza "kayek din pare asha" koju je izrekao sagovornik
Krsnadasa Babajlja na bengaliju. "Kayek din pare" znači "za
nekoliko dana", a riječ "asha" najvjerojatnije je prvi dio čestog
izraza "asha kari", "nadam se". Kako god da rečenica završava,
"kayek din pare" nije "otrov".
Pustili smo snimak trojici razboritih ljudi bengalskog
govornog područja, svakom zasebno. Svi su oni čuli približno
istu stvar. Po riječima bengalskih slušatelja, prva osoba na traci
kaže: "Apane kabe jaben?", a druga: "Kayek din pare asha...",
što znači: "Kada ćeš ići?" i "Za par dana, nadam se." A Krsnadasa
Babaji odgovara "Kamon?", sa značenjem "Kako" ili "Uredu". U
kontekstu to ima smisla. Krsnadasa Babaji je zapravo s nekim na
bengaliju razgovarao o putovanju te mogućim vrstama prevoza.
Nije nam trebalo mnogo više od jednog sata rada da dobijemo
prilično razumno i objektivno razumijevanje te izjave. To sa naše
strane pokreće pitanja o onima koji su započeli kampanju "šapata
o otrovu". Ti ljudi imaju za mnogo što da odgovaraju. Na osnovu
najslabijih i najneosnovanijih mogućih dokaza optužili su bhakte
koji vole Šrila Prabhupada da su protiv njega počinili neizrecivo
monstruozan zločin, a zatim su sistematski širili te optužbe.Živote bhakta su doveli u opasnost.
Po riječima autora CD-a o trovanju, u pokušaju utvrđivanja
što su šaptači zapravo izrekli korištena je najmodernija
spektrografska zvučna metoda analize. Uistinu, tvorci CD-a
imaju puno povjerenje u sam taj proces i njegovu pouzdanost.

CDT: "Prije nego predstavimo ovaj izvještaj, ipak bi bilo
korisno čuti kratko objašnjenje metodologije, te kako je ona
korištena da bi se prepoznali različiti zvukovi. Analiza koju
je sproveo George Blackwell iz Miami Sound Labs-a slična
je onoj Harikeša Swamija u njegovom studiju. Oboje su
za analizu koristili veoma subjektivno oruđe: ljudsko uho.
Međutim, prepoznavanje govora je postalo iznimno složena
znanost, budući da istraživači pokušavaju upotrebljavati
mašine za točno prepoznavanje glasa.
Razvijena su razna pomagala, no jedno je od najstarijih
nenadmašno pri najtočnijem identificiranju riječi. Naziva
se "zvučni spektrograf širokog opsega". Osigurava
detaljne informacije o jačini i frekvenciji različitih
zvukova koji sačinjavaju izgovorenu riječ. Spektrograf
jasno prikazuje složenu harmoničnu strukturu izgovorenih
fonema, elemenata zvuka od kojih se sastoje riječi. Postoji
svega četrdeset fonema koji se međusobno kombiniraju
da bi proizveli svaki zvuk engleskog jezika. Spektrograf
predstavlja sliku jednog fonema, zajedno s onim koji
slijedi. Da pojednostavimo, zvučni spektrograf daje sliku
riječi, a pošto je svaka riječ sastavljena od istih fonema
neovisno o tome tko je izgovara, spektrograf svake riječi će
pokazivati sličan šablon, bez obzira na naglasak, intonaciju
ili specifičnosti svakog glasa. Spektrograf je stoga potpuno
objektivan u identificiranju izgovorenih riječi, za razliku od
ljudskog uha.
Zvučni spektrograf može točno prepoznati izgovorene
riječi, sa sigurnošću većom od devedeset posto. Analizu koju
je sproveo Mahabuddhi izveo je Jack Mitchell, akustički
inženjer pri korporaciji Computer Audio Engineering,
sa sjedištem u New Mexicu, a njegove tehnike između
ostalog uključuju zvučni spektrograf. Nismo u mogućnosti
predstaviti puno izvješće u ovom audio formatu, budući
da sadrži relevantne fotografije, dijagrame i si., najjasnije
razumljive na uvid. Iscrpno izvješće se može pronaći na
web-stranici HareKrishna.com. Izvještaj je sam po sebi
potpuno tehničke prirode, te daje iznimno detaljnu analizu
svakog fonema.
Dakle, što je to točno spektrografotkrio u ovim šapatima?
Prvi se odnosi na šapat za koji se smatra da je, citat: 'Otrov
silazi (kikot), otrov silazi.', kraj citata. U izvješću stoji, citat:
'Svi podaci se poklapaju sa dvije fraze izgovorene šapatom,
citat: 'Guraj snažno, silazi. Otrov silazi.', kraj citata. "

Ovako tvorci CD-a o trovanju zaključuju dio o šapatima:
"Veoma smo razočarani što nismo mogli pronaći niti jedan
pozitivan način tumačenja ovih riječi, pošto one kazuju ono što
je nezamislivo. Zbog ozbiljnosti rezultata, biti će izvedena još
jedna profesionalna analiza u svrhu potvrde ovih saznanja. Ovaj
je izvještaj dostavljen ISKCON-ovom neovisnom istražitelju."
I mi smo veoma razočarani. Iznesene su ozbiljne optužbe
protiv Šrila Prabhupadovih prisnih učenika na osnovu, kao što
to kaže Ravindra Svarupa prabhu, "najslabijih i najneosnovanijih
mogućih dokaza". Nakon čitanja izvješća Ravindra Svarupa
prabhua, te uzimanja u obzir gore izloženog navoda sa CD-a o
trovanju: "Postoji svega četrdeset fonema koji se međusobno
kombiniraju kako bi se proizveo svaki zvuk engleskog jezika",
moramo su zapitati funkcionira li spektrografska analiza zvuka i
najednom drugom jeziku osim engleskog? Da li su laboratorijski
tehničari koji su sproveli testove bili informirani da zvuk koji
slušaju možda nije na engleskom? Da li bi bili toliko uvjereni
u rezultate svojih analiza da su znali da postoji čak i neznatna
mogućnost da "šapati" nisu na engleskom?
Koliko onih koji su čuli druga šaputanja mogu sa sigurnošću
reći da su na engleskom? Jedna je stvar očita - mnogi koji su
čuli šaputanja automatski su pretpostavili da su na engleskom,
što je doista značajan previd, kada se uzme u obzir da se u čestim
intervalima razgovaralo na hindiju i bengaliju. Iz "šaptačkih"
dokaza jasno je jedino da oni uopće nisu dokazi, te da ih niti jedna
odgovorna osoba nikada ne bi mogla prihvatiti kao takve.

ZAKLJUČAK


U zaključku se nadamo kako je gore navedeno pokazalo da ne
postoje nikakvi čvrsti dokazi, bilo medicinski ili na snimljenom
materijalu, koji bi potvrdili da je Šrila Prabhupada namjerno
otrovan, a svakako ne od strane njegovih učenika. Radije, osjećamo
daje ljubav onih koji su okruživali Šrila Prabhupada bila iskrena
i očigledna. Kao takvu ju je prihvatio Njegova Božanka Milost,
te njegovi učenici i sljedbenici, pa također ni mi ne bismo trebali
imati poteškoća da to prihvatimo.
Ova teorija je ponikla nakon 20 godina i mi vjerujemo da treba
biti odbačena i zaboravljena. Iskreni bhakte mogu nastaviti služiti
Šrila Prabhupada i njegov ISKCON čiste savjesti i ne bi trebali biti
uznemireni elementima kojima u interesu i na srcu nije boljitak
njegovog društva i bhakta. Jedini pravi otrov je sama ova teorija.

Evidentirano

कल्कि
जीव
कृष्ण
Postova: 47470
Offline Offline
Spol: Ženski
Goloka
« Odgovor #5 na: Kolovoz 14, 2011, 04:44:22 »

4

MAKARADHVAJ NE SADRŽI ARSEN


Razotkrivajući intervju sa Njegovom Svetosti Bhakti Vidya Purna Swamijem

Reporter: Maharaja, možete li nam reći gdje ste se nalazili
tokom posljednjih dana Šrila Prabhupadovih manifestiranih
zabava?
Bhakti Vidya Purna Swami: U to sam vrijeme bio u
Vrndavanu, gdje sam otišao iz Mayapura, zajedno sa starijim
bhaktama koji su bili pozvani na zahtjev Šrila Prabhupada.
Reporter: Što vam je tada bila služba?
BVPS: Bio sam sluga osobnih slugu Šrila Prabhupada. Kako
su sluge Šrila Prabhupada bili jako zauzeti brigom za njega, ja
sam vodio brigu o čišćenju njihovih soba, kuhao, i po potrebi
pomagao u Šrila Prabhupadovoj kući.
Reporter: Da li ste primijetili neku situaciju ili incident koji bi
bio povodom nastanka kontroverze o "teoriji trovanja".
BVPS: Šrila Prabhupada je usnio san u kojem je vidio
ayurvedskog liječnika sa Ramanuja tilakom, a koji je znao kako
da spravi poseban lijek zvan makaradhvaj. Šrila Prabhupada nam
je rekao daje makaradhvaj vrlo jak lijek koji se svrstava u otrove.
Reporter: U otrove?
BVPS: Ayurvedski se lijekovi dijele u 3 grupe. Prvu kategoriju
predstavljaju svježe ili suhe ljekovite biljke za koje se smatra da su
u guni vrline. U drugoj su minerali za koje se smatra da su u guni
strasti. Treća su medicinski otrovi koji se nalaze u guni neznanja.
Ako je bolest jako uznapredovala, osoba možda mora posegnuti
za jako snažnim lijekovima, poput minerala ili otrova. Moderni
alopatski lijekovi također su općenito u kategoriji otrova.
Prilikom korištenja rajas i tamas lijekova, mora se paziti da
pravilno odgovaraju oboljenju ili bolesti, kako bi bili od pomoći
u sprječavanju njenog napredovanja. Ponekad, kada je bolest
previše uznapredovala, medicinski otrovi mogu, umjesto da
bolest spriječe, izazvati popratne efekte sa simptomima blagog
trovanja.
Tako su, nakon nekoliko dana, bhakte u Kalkuti pronašli
kvalificiranog ayurvedskog liječnika koji je nosio Ramanuja
tilak, te mu uredili let za Delhi i zatim ga doveli u Vrndavan. Šrila
Prabhupada se susreo s njim i dugo su razgovarali o njegovom
stanju te mogućnostima liječenja. Posebice su razmatrali Šrila
Prabhupadovu ideju uzimanja lijeka makaradhvaja.
Prije dolaska liječnika, Šrila Prabhupada nam je rekao da
makaradhvaj uzet sa medom obnavlja srce i druge vitalne organe,
a kada se uzme sa čistim mošusom, obnavlja osjetilnu moć.
Nasmijao se, rekavši da će ga, kao sannyasi, prirodno uzeti sa
medom.
U jednom nam je trenutku kaviraj, nakon razgovora sa Šrila
Prabhupadom, rekao kako Prabhupad posjeduje nevjerojatno
duboko razumijevanje Ayurvede, kakvo nemaju čak niti mnogi
kvalificirani vaidye (ayurvedski liječnici). Rekao nam je da bi
samo netko tko jako dobro poznaje Ayurvedu mogao znati da bi
makaradhvaj bio prikladan lijek za Šrila Prabhupadovo stanje.
Liječnik je time bio jako zadivljen.
U svom su razgovoru Šrila Prabhupada i ovaj ayurvedski
liječnik razmatrali i poantu da je makaradhvaj možda presnažan
za Šrila Prabhupadovo ozbiljno narušeno tjelesno zdravlje, no on
je inzistirao da pokušaju s tim lijekom.
Reporter: Dakle, kaviraj smatrao makaradhvaj nepodesnim?
BVPS: Ne, liječnik gaje smatrao ispravnim izborom, no bio je
zabrinut da će se uslijed Šrila Prabhupadovog jako teškog stanja
umjesto oporavka manifestirati nuspojave trovanja.
Reporter: Da lije onda Šrila Prabhupada uzeo makaradhvaj?
BVPS: Da, liječnik je pripremio makaradhvaj koji je donio sa
sobom iz Kalkute i dao ga Šrila Prabhupadu. Međutim, sljedećeg
dana, promotrivši boju kože na svojim rukama i primjetivši
plavičastu nijansu, Šrila Prabhupada je rekao: "otrov". To je
značilo daje makaradhvaj, umjesto da djeluje kako smo se nadali,
izazvao trovanje kao nuspojavu.
Stoga je nakon kratkog razgovora Šrila Prabhupada i liječnika
odlučeno da se prekine sa primjenom makaradhvaja i prijeđe
na blaže lijekove, spravljene od ljekovitih trava koje bi kaviraj
osobno prikupio u obližnjoj šumi Vrndavana. Taj se lijek nastavio
primjenjivati sve do Šrila Prabhupadovog odlaska s ovog svijeta.
Reporter: Dakle, prema vašem mišljenju, čini se da ne
smatrate daje Šrila Prabhupada bio otrovan?
BVPS: Ni najmanje! Čak i filozofski gledano, nemoguće je
da bilo tko otruje ili umori acaryu. Pogledajte slučaj Prahlada
Maharaja. Dat mu je otrov dovoljno jak da ubije stotinu ljudi, a
on je bio tek dječak. Također je u učeničkom naslijeđu Madhve
bilo pokušaja umorstva acarya, a i Duryodhana je pokušao da
otruje BhTmu, no niti u jednom od tih slučajeva nikako nije bilo
moguće umoriti ih otrovom, ili na bilo koji drugi način, pošto je
Gospodin taj pod čijom je sve kontrolom, a On uvijek štiti Svoje
čiste bhakte.
Reporter: Puno vam hvala na vašem vremenu i uvidu u ovo
pitanje.


Evidentirano

कल्कि
जीव
कृष्ण
Postova: 47470
Offline Offline
Spol: Ženski
Goloka
« Odgovor #6 na: Kolovoz 14, 2011, 04:47:25 »

5

NEMA MEDICINSKIH DOKAZA TROVANJA ŠRILA PRABHUPADA


David R. Hooper (dipt. ing. kemije)
(Deva Gaura Hari das)

Teoriji da je osnivač-acarya ISKCON-a [Njegova Božanska
Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada] Šrila Prabhupada
otrovan arsenom odnedavno je dat puni zamah, izdavanjem
knjige Nityanande dasa Someone Has Poisoned Me (Netko me
otrovao, op.prev.). Ovaj članak prezentira dodatne medicinske
dokaze iz znanstvene i medicinske literature koji ukazuju na to
da simptomi fizičke bolesti Šrila Prabhupada ni na koji način
ne odgovaraju onima trovanja arsenom. Odsustvo specifičnih
kliničkih simptoma arsenikoze, poput Mees linija, hiperkeratoze
i kapljaste pigmentacije, snažno sugeriraju da krivac nije trovanje
arsenom. Štoviše, njegovo je stanje pokazivalo simptome
diabetes mellitusa tipa 2, izazivajući visoki krvni tlak, perifernu
neuropatiju, te srčane probleme, uključujući miokardijalni
infarkt i kap. U kasnijim je stadijima oboljenje uznapredovalo
do dijabetičke nefropatije (teškog oštećenja bubrega uslijed
dijabetesa), što je dovelo do uremije (nagomilavanja metaboličkih
toksina koji se u zdravom organizmu izlučuju putem bubrega),
uzrokujući gastrointestinalne tegobe i gubitak apetita. U konačnoj
su fazi gubitak apetita i loša probava doveli do pothranjenosti, a
na samom kraju do potpunog kolapsa sistema. Ovu su dijagnozu
potvrdili dr. Jacob i dr. Mclrving (koji su liječili Prabhupada
tokom posljednjih mjeseci njegovog života), kao i Prabhupadov
osobni njegovatelj, Abhirama das.

Uvod


Teorije o uroti trovanja neke važne osobe uvijek su plijenile srca
i umove ljudi općenito, pa ni navodno trovanje Šrila Prabhupada
nije tome iznimka. Ovaj se članak nastoji usredotočiti na kliničke
simptome manifestirane u i na Šrila Prabhupadovom tijelu
čitavim tokom njegove detaljno dokumentirane fizičke bolesti.
Prvenstveno ćemo se baviti: 1. Odsustvom simptoma trovanja
arsenom, i 2. Očitim prisustvom specifičnih simptoma koji se
pripisuju kroničnom dijabetesu.

Klinički simptomi arsenikoze

Klinička obilježja trovanja arsenom uključuju višestruko
zatajenje organa te druge nespecifične sistemske indikacije, koje
ponekad dovode do netočne ili zakašnjele dijagnoze. Međutim,
postoje specifični simptomi karakteristični za arsenikozu. Bansal i
saradnici izvještavaju kako produženo subakutno trovanje obično
izaziva neuropatiju (oštećenje perifernog nervnog sistema),
sa karakterističnim promjenama na koži, poput hiperkeratoze
(zadebljanja kože) dlanova i tabana, hiperpigmentacije ili
depigmentacije kože trupa u obliku kapljica, te Meesovih linija na
noktima. Shin kao najčešće simptome bilježi gastrointestinalne
tegobe, višestruko zatajenje organa, dermatološke lezije,
te Meesove linije, a Dipankar Das i saradnici izvještavaju
o arseničnim kožnim lezijama kao najčešće primijećenom
simptomu u studiji sprovedenoj na preko 175.000 ljudi koji su
pili vodu zatrovanu arsenom u Zapadnom Bengalu, Indija.
Stoga, iako trovanje arsenom uzrokuje multi-sistemsko
oštećenje koje podražava mnoga druga oboljenja, dermatološke
karakteristike (keratoza dlanova i tabana, kapljasta pigmentacija),
polineuropatija, te Meesove linije specifične su za arsenikozu,
te se njima treba detaljnije pozabaviti, sa posebnim osvrtom na
kliničke simptome koje je pokazivao Šrila Prabhupada.

Dermatološki simptomi

Kao najčešća promjena uočljiva kod osoba izloženih djelovanju
arsena navodi se hiperpigmentacija. Pojačana obojenost kože se
može javiti bilo gdje, no istaknuta je u područjima koja su inače
jače pigmentirana, poput prepona i bradavica na grudima. Na
tamnijim područjima mogu se javiti područja svjetlijeg pigmenta,
stvarajući izgled „kapljica kiše na prašnjavom putu".
Hiperkeratoza, zadebljavanje kože na dlanovima i tabanima, vrlo
je čest pokazatelj trovanja arsenom. Ona je vrlo očit klinički
simptom koji može zapaziti svatko tko je u bliskom kontaktu sa
pacijentom.
Iz izvješća Šrila Prabhupadovih učenika koji su ga intimno
služili tokom njegovih posljednjih tjedana jasno je da nitko od
njih nije primijetio bilo kakve dermatološke promjene te vrste. Ti
su učenici Šrila Prabhupada osobno služili, masirali, te neprestano
nadgledali njegovo zdravstveno stanje. Pažljivo su bilježili
unos tekućine, ishranu, urednost tjelesnih funkcija, lijekove, te
njihove efekte. Možemo pretpostaviti da bi, ukoliko bi se takve
dermatološke promjene javile, ovi učenici to svakako primijetili.
Prabhupadov osobni njegovatelj, Abhirama das, daje značajan
odgovor na pitanje o hiperkeratozi:

Masirao sam mu stopala i ruke najmanje sat vremena
svaki dan. Neke dane čak i dva ili tri sata. Koža mu je
bila neobično mekana, a njegovi dlanovi i stopala bili su
najgipkiji i najmekši koje sam ikada imao prilike vidjeti.

Njegov osobni sluga, Hari Šauri das, potvrđuje tu činjenicu:

Srila Prabhupadova je koža bila glatka i mekana sve do
samog kraja. Kada bih ga masirao, uvijek sam se divio kako
su mu tabani i dlanovi nježni (to sam također spomenuo i
u prvom dijelu mog Dnevnika), i nisam primijetio nikakvu
razliku tokom posljednjih šest tjedana u Vrndavanu.

U svojoj knjizi, Nityananda das prezentira navodno trovanje
Napoleona kao općeprihvaćenu činjenicu u znanstvenom i
liječničkom miljeu. Zanimljivo je da većina dostupne literature
na tu temu zapravo odbacuje ideju da je Napoleon otrovan.
U svom članku o Napoleonovoj smrti, da bi pobili tvrdnje o
trovanju, doktori Hindmarsh i Corso primijenjuju rasuđivanje
jednako onom gore navedenom: ističu da je najistaknutija
dermatološka značajka kroničnog trovanja arsenom konstantna
- kapljasta pigmentacija kože, naročito u području pazuha,
prepona, sljepoočnica, očiju, vrata i bradavica, iako se također
može proširiti i preko prednje i stražnje strane ramena i grudi.
Također je često prisutna i hiperkeratoza dlanova i tabana na
nogama, učestalo združena sa arseničkim "kurjim očima". Ove
značajke zasigurno nisu bile vidljive kod Napoleona u trenutku
smrti, pošto Henry izvješćuje da mu je koža bila "bijela i nježna,
jednako kao i šake i ruke."
Dermatološke su promjene najčešći pokazatelji arsenikoze.
Stoga nedostatak primjetnih dermatoloških znakova i simptoma
sam po sebi baca veliku sumnju na teoriju trovanja arsenom.

Periferna neuropatija

Najčešći simptom trovanja nervnog sistema arsenom jeste
pojava simetrične polineuropatije (oštećenja nerava), koja se
može javiti u roku od nekoliko dana nakon konzumiranja velike
doze, ili postepeno, kod manjih redovitih doza arsena. Ona u
ekstremnim slučajevima rezultira gubitkom osjeta dodira i bola.
Važno je prilikom uspostavljanja dijagnoze neuropatskih
simptoma procijeniti je li bolest polineuropatija ili multipla
mononeuropatija. Polineuropatija predstavlja bilateralno simetrično
oboljenje perifernih nerava (npr. obje ruke ili obje noge), dok
multipla mononeuropatija nasumce zahvaća različite nerve.
Postoji obimna literatura koja kliničku polineuropatiju
potvrđuje kao simptom arsenikoze; autor jedne od studija je J.
Oh Shina: arsenička neuropatija je u svim slučajevima klinički
karakterizirana subakutnim razvojem simetrične osjetno-motorne
polineuropatije.
Nityananda das tvrdi da je neuropatija koju je pokazivao
Šrila Prabhupada posljedica trovanja arsenom, navodeći da je
Prabhupada patio od paralize i iznimno jake boli u jednoj nozi.
Međutim, to je zasigurno bila mononeuropatija, a ne bilateralno
simetrična polineuropatija.
Jedan od glavnih uzroka subakutne mononeuropatije jeste
dijabetes, dok subakutna simetrična polineuropatija može biti
uzrokovana nedostatkom hranjivih tvari, trovanjem lijekovima ili
teškim metalima, uključujući arsen.
Iako se pojava snažnog bola i paralize u Prabhupadovoj lijevoj
nozi poklapa sa mononeuropatijom koja se javlja zbog dijabetesa,
jasno je da to nije simetrična polineuropatija, te se time trovanje
arsenom svakako isključuje kao uzrok ovih simptoma. Očit
nedostatak simetrične polineuropatije dalje potkopava teoriju da
je Prabhupada patio od simptoma trovanja arsenom.

Meesove linije

Karakterističan fenomen pridružen trovanju arsenom jesu
Meesove linije, pojasevi poprečnih bijelih i tamnih linija (obično
od 1 do 3) na noktima ruku i stopala. Njih izaziva trakasto
taloženje arsena unutar keratinskog tkiva noktiju, a prvi put se
primjećuju oko jedanaest dana nakon početka bolesti, te ostaju
kao neprekidan niz više od tri mjeseca.
Quecedo i saradnici" zapažaju da se u tri od četiri slučaja
trovanja arsenom javljaju Meesove linije, čineći tako značajnu
indikaciju za postavku dijagnoze. Shin Meesove linije opisuje
kao "najveću pomoć prilikom postavljanja dijagnoze arsenične
polineuropatije", sa preko 80% slučajeva koji ih pokazuju kao
simptom.
Abhirama das daje svjedočanstvo iz prve ruke o zdravlju
Prabhupadovih noktiju:
Tokom masaže bih mu, kao dio stimuliranja nerava,
uvijek stiskao nokte. Njegovi su nokti bili sjajni, ružičasti i
glatki, bez promjene boje ili bijelih linija.

Dakle, oni koji su osobno svakodnevno masirali Prabhupadove
ruke i noge nisu primijetili nikakve neobične linije na noktima
njegovih ruku ili stopala. Stoga, nalazimo da medu simptomima
koje je pokazivao Šrila Prabhupada nedostaje još jedan od
klasičnih znakova arsenikoze.

Kratak pregled arseničnih simptoma

Jedini simptomi arsenikoze koje Šrila Prabhupada jeste
pokazivao (gastro-intestinalne tegobe i višestruko zatajenje
organa) su nespecifični, te stoga zajednički mnogim drugim
sistemskim oboljenjima, ponajprije dijabetesu. Izraženo odsustvo
bilo kakvih simptoma koji su specifično povezani sa trovanjem
arsenom (hiperkeratoze, kapljaste pigmentacije, subakutne
polineuropatije, Meesovih linija) baca ozbiljnu sumnju na
hipotezu da je Prabhupada uistinu bolovao od arsenikoze.
Neko može napraviti slučaj o trovanju na temelju osobnih
interpretacija i spekulativnih aluzija, no na osnovu dostupne
medicinske literature, te kliničke povijesti Šrila Prabhupadove
bolesti, takva tvrdnja uopće nema potpore.

Klinički simptomi dijabetesa

Diabetes mellitus tip 2 jedno je od najrasprostranjenijih
i najrazornijih oboljenja koje zahvaća stariju populaciju, sa
približno 10% oboljelih kod oba spola starijih od 65 godina.16
Uzrok mu je poremećaj u metalizmu inzulina u tijelu, a kliničke
su značajke obimno dokumentirane.
Dijabetes oštećuje male krvne sudove u čitavom tijelu, što
štetno utiče na bubrege, kao i na druge organe i tkiva, uključujući
kožu, nerve, mišiće, crijeva, te srce. Kod pacijenata sa dijabetesom
može se javiti visok krvni tlak, kao i ubrzani gubitak elastičnosti
arterija, što može dovesti do srčanih oboljenja i oštećenja vida.
Među bhaktama u ISKCON-u činjenica da Šrila Prabhupada
boluje od dijabetesa bila je općepoznata još od 1969. godine.
Mnogi su ga doktori dijagnosticirali, a i sam Šrila Prabhupada ga
je bio svjestan:
Gargamuni: I moj je otac ponekad imao otekline, no to je
bilo zbog dijabetesa.
Prabhupada: I j a imam dijabetes.
(razgovor u sobi, 19. siječanj 1977., Bhuvanešvara)
Istu je informaciju dao svom osobnom slugi Šrutakirti dasu,
te njegovatelju Abhirama dasu.Dr. McIrving, koji je 1977.
godine liječio Šrila Prabhupada, postavio je sljedeću dijagnozu
njegovog stanja:

1. Zbog dijabetesa pati od otoka koji je tokom mnogih
godina otežavao protok u urinarnom traktu.
2. Od rođenja mu je uretra (mokraćna cijev) nešto sužena,
što je dodatno umanjilo protok urina.
3. Kombinacija ova dva faktora izazivala je konstantan
i štetan povratni pritisak na bubrege, što je zajedno sa
sveopćim propadanjem zbog starosti nanijelo ozbiljno
oštećenje bubrezima.

Dijagnozu potvrđuje i dr. Karl Jacob:

Bilo je predodređeno da Srila Prabhupadov kronični
dijabetes, koji nikada nije pravilno medicinski tretiran,
izazove druga ozbiljna posljedična oboljenja, koja su
se u sve većem broju javljala u njegovom tijelu: poput
naglog starenja i propadanja krvnih žila, mikroangiopatije
(sužavanja arterija i kapilara), visokog krvnog tlaka,
srčanih oboljenja, te dijabetske nefropatije (teškog
oštećenja bubrega). Uz to, mokraćna cijev mu je bila
sužena, što je stvaralo konstantni povratni pritisak na
bubrege, povećavajući bubrežnu insuficijenciju i uzrokujući
dodatna oštećenja.
Prabhupada je pokazivao mnoge od klasičnih simptoma
diabetes mellitusa tipa 2 (pojačana žeđ, povećana potreba za
mokrenjem, kardiovaskularna oboljenja sa srčanim i moždanim
udarom, te oboljenje bubrega). To će biti dokumentirano da
dodatno potkrijepi prognozu diabetes mellitusa.

Polidipsia (pojačana žeđ)


Većina ljudi sa diabetes mellitusom tipa 2, uporedo sa
povećanom potrebom za mokrenjem, osjeća i pojačanu žeđ, stoje
jedan od najčešćih znakova dijabetesa tipa 2.
Iako je dobro poznata činjenica da je Prabhupada neprestano
kraj sebe držao vodu, ranije je medicinski smisao toga prošao
nezapažen. Šrila Prabhupadovi osobni sluge Hari Šauri das i
Šrutakirti das potvrđuju kako je Šrila Prabhupada pio mnogo
vode. Uvijek je na stolu držao vrč i vrlo često pio iz njega.
To je svakako u skladu sa kliničkim značajkama diabetes
mellitusa tipa 2, te dodatno ukazuje kako je on glavni uzrok Šrila
Prabhupadovog propadajućeg zdravlja.

Poliuria (povećana potreba za mokrenjem)

To je drugi najčešći simptom dijabetesa tipa 2. Zabilježio ga je
Hari Šauri das u svom dnevniku, 4. svibnja 1976. godine:
Ponovno ima problema sa uremijom, svakog sata odlazi u
toalet.

Kardiovaskularna oboljenja

Učestale komplikacije koje prate diabetes mellitus jesu
kardiovaskularna oboljenja, koja često dovode do miokardijalnog
infarkta (srčanog udara) ili moždane kapi." Njih uzrokuje
dijabetička arterioskleroza (smanjenje elastičnosti arterija).
Povijest Prabhupadovih kardiovaskularnih oboljenja dobro je
poznata. U septembru 1965., putujući ka Americi na teretnom
brodu Jaladuta, doživio je dva jaka srčana udara. Ponovno je, u
svibnju 1967., patio od snažnog lupanja srca i doživio moždani
udar koji je paralizirao lijevu stranu njegovog tijela.
To se spominje u mnogim snimljenim razgovorima, uključujući
i ovaj, iz 1976. godine:

Prabhupada: Pošto je vrijeme već bilo prošlo,
odugovlačenje. Tada sam, u srpnju 1967., pomislio:
"Zdravlje je sada slomljeno. " Bio sam jako bolestan nakon
moždanog udara. Stoga sam razmišljao: "Sada više neću
postojati. Zato me pusti da odem Vrndavan i tamo umrem. "
I tako sam se vratio, u srpnju 1967. godine. A Brahmananda
i ostali, plakali su kad sam se popeo na brod. Hm ? Srce je
bilo tako slabo...

Prabhupadov osobni sluga Hari Šauri das također govori o
sličnim tegobama 1976. godine:

Osjeća uznemirujuće lupanje srca, a uremija uzrokuje
ponovno oticanje nogu i stopala . Bilo mu je naporno čak i
boraviti napolju.

Dakle, simptomi kardiovaskularnih oboljenja, uz miokardijalni
infarkt i moždani udar, bili su istaknute značajke Šrila
Prabhupadovog stanja još otkad je prvi put napustio Indiju, što
dodatno daje težinu dijagnozi kroničnog dijabetesa, koja je dovela
do oboljenja srca, te nakon toga i do zatajenja bubrega.

Nefropatija (oštećenje bubrega)

Dijabetes je sam po sebi vodeći uzrok svih slučajeva kroničnog
zatajenja bubrega u Americi, a barem trećina ljudi sa dijabetesom
pati od oboljenja bubrega."
Upravo oboljenje bubrega su više puta dijagnosticirali doktori
koji su pregledali i liječili Šrila Prabhupada.

Tamal Krsna: Ne, ali sve u svemu, svi doktori kažu
da postoji problemi sa bubrezima. Svi doktori, alopatski i
kaviraji, slažu se da su bubrezi oštećeni. Isto je to potvrdio
i kirurg u Londonu.
(razgovor u sobi, 20. listopad 1977., Vrndavan)

Američka Zaklada za bubrežna oboljenja navodi oticanje
nogu, te povećanu potrebu za mokrenjem, kao sigurne indikacije
da se kod dijabetičara javlja oboljenje bubrega. Ti se simptomi
opetovanojavljaju još od 1975. godine i Hari Šauri das ih bilježi u
svom osobnom dnevniku, a sam Prabhupada ih pripisuje oštećenju
bubrega koje izaziva uremiju.
Prabhupada se ne osjeća dobro, muče ga otekline u
nogama, stopalima i rukama.
Vrlo je uznemirujuće vidjeti njegovo tijelo napuhnuto
od tekućine. Prabhupada je rekao da je to zbog uremije,
toksičnog stanja uzrokovanog otpadnim produktima u krvi,
koji se u zdravom organizmu eliminiraju putem urina.
Iznimno mu je teško uspeti se stepenicama do svojih odaja
po povratku iz hrama. (20. prosinac 1975.)
Ponovno ima probleme sa uremijom, svakog sata odlazi
u toalet. Stopala su mu jako natečena i osjeća vrtoglavicu.
(4. svibanj 1976.)
Bio je siv u licu i rekao mi da osjeća snažne bolove u
bubrezima, te da ne može prevoditi. Bile su to iste tegobe
koje su ga mučile i prije nekoliko dana. (15. srpanj 1976.)
Doktori Jacob i Mclrving potvrđuju da je došlo do ozbiljnog
oštećenja bubrega, izazvanog dugotrajnim, neliječenim
dijabetesom. Svi dostupni klinički nalazi, te informacije iz
medicinske literature u potpunosti podržavaju njegove dijagnoze.

Retinopatija


Dijabetska retinopatija predstavlja najčešći uzrok stečenog
gubitka vida kod odraslih od 20 do 74 godina starosti." Oštećenja
nastaju zbog stezanja malih krvnih sudova u mrežnjači oka, što
slabi vid. Tokom posljednja 2 mjeseca svog života, Prabhupada je
patio od djelimičnog sljepila. To stanje se poklapa sa dijabetskom
retinopatijom.

Periferna neuropatija


Diabetes mellitus često karakterizira osjećaj utrnuća i peckanja,
te gubitak osjeta u nogama." Zbog Prabhupadove navike da ne
razmatra svoje zdravstveno stanje sve dok ga ne počne ometati
u radu, nije poznato je li osjećao te manje izražene kliničke
simptome dijabetesa.
Tijekom posljednjih mjeseci svoje bolesti, Šrila Prabhupada
je pokazivao gubitak motorike i osjeta u lijevoj nozi, kao što je
zabilježeno u dnevniku njegovog osobnog sekretara, Tamal Krsna
Goswamija.

Prabhupadu je lijeva noga postajala obamrla. Kada je
pitao da li smatram da je paralizirana, iznio sam mišljenje
da krv ne cirkulira zbog neaktivnosti. (23. listopad 1977.)
"Ne postajem krepkiji. Potrebna mi je pomoć čak i da
podignem nogu. Moja lijeva noga praktično ne funkcionira.
Sada razmotri što da se učini. " (11. studeni 1977.)

Problemi sa Šrila Prabhupadovom lijevom nogom, u kojoj je
tokom posljednjih mjeseci osjećao jake bolove i paralizu, mogao
bi biti posljedica dijabetske subakutne mononeuropatije, kao što
to opisuju Herting i Frohberg. Kao stoje ranije razmotreno, očito
nije bila u pitanju bilateralno simetrična polineuropatija, simptom
trovanja teškim metalima.

Suha koža i svrbež

Američko udruženje dijabetičara opisuje suhu kožu i svrbež
kao jedan od šest najčešćih znakova dijabetesa tipa 2.
Prabhupadova svakodnevna rutina masaže čitavog tijela uljem
od gorušice sprječavala je isušavanje kože, no ipak, kako je u
svoj dnevnik zabilježio Tamal Krsna Goswami, osjećao je svrbež
tokom posljednjih šest mjeseci bolesti.

Kad se Srila Prabhupada probudio u šest i trideset,
zatražio je da mu počešem leđa. Nakon toga je otišao sjediti
u vrt. (7. lipanj 1977.)
Kada se probudi, što je obično oko 6 sati ujutro, otvori
oči i pogleda me. A onda, nakon nekog vremena, ispruži
ruke, a ja ga podižem. Sjedam iza njega i češem mu leđa, po
kojima se vide linije od ležanja. Tokom tog vremena, obično
govori o neobaveznim temema. (4. srpanj 1977.)
Prabhupada je prekinuo razgovor i zatražio da mu netko
počeše leđa. Javio se Kirtanananda Swami. "Da li itko može
češati vrlo snažno?" Kirtanananda Swami je prigovorio:
"Bojim se da ne ostaneš bez leđa!" (9. listopad 1977.)

To što je Prabhupada osjećao svrbež, još je jedan potvrdni znak
da je bolovao od uznapredovalog dijabetesa tipa 2.

Tabela 1. Simptomi arsenikoze, te njihova prisutnost ili
odsutnost kod Srila Prabhupada

Klinički simptomi arsenikoze

Kliničke značajke Šrila Prabhupadovog stanja

Kapljasta pigmentacija                                                                 Ne
Meesove linije                                                                            Ne
Dermatološke lezije                                                                      Ne
Hiperkeratoza                                                                             Ne
Simetrična subakutna polineuropatija                                              Ne
Gastrointestinalne tegobe                                                             Da
Višestruko zatajenje organa                                                          Da

Tabela 2. Simptomi dijabetesa, te njihova prisutnost ili
odsutnost kod Srila Prabhupada

Klinički simptomi diabetes mellitusa

Kliničke značajke Šrila Prabhupadovog stanja

Polidipsija (pojačana žeđ)                                                             Da
Poliuria (povećana potreba za mokrenjem)                                       Da
Srčani udar                                                                                Da
Moždani udar                                                                              Da
Nefropatija (oštećenje bubrega)                                                     Da
Visok krvni tlak                                                                            Da
Retinopatija                                                                                Da
Subakutna mononeuropatija                                                           Da
Opetovana ili teško izlječiva infekcija kože ili mjehura                          Da
Suha koža i svrbež                                                                       Da

Tabela 3. Simptomi uznapredovalog dijabetesa koji dovodi
do oboljenja bubrega, te njihova prisutnost ili odsutnost kod
Srila Prabhupada

Klinički simptomi uznapredovalog dijabetesa koji dovodi do
oboljenja bubrega

Kliničke značajke Šrila Prabhupadovog stanja

Oticanje nogu i ruku                                                                              Da
Jutarnja mučnina, gađenje na hranu i povraćanje                                        Da
Visok krvni tlak                                                                                     Da
Poliuria (povećana potreba za mokrenjem)                                                 Da
Proteini (bjelančevine) u urinu                                                                 Da
Slabost, bljedilo i slabokrvnost                                                                 Da

Zaključak

Ne postoje čvrsti dokazi, bilo klinički ili medicinski, da je
Šrila Prabhupada bolovao od kroničnog trovanja arsenom. Jedini
simptomi arsenikoze koje je pokazivao su oni vrlo nespecifične
prirode, poput gastrointestinalnih tegoba, te višestrukog zatajenja
organa. U Šrila Prabhupada nije primijećen niti jedan od specifičnih
kliničkih simptoma koji se pripisuju trovanju arsenom.
Interesantno je da postoje mnoge sličnosti između tvrdnji
Nityanande dasa i onih S. Forshufvuda, vezano za Napoleonovu
smrt. 1966. godine doktori Corso i Hindmarsh, pobijajući teoriju
da je Napoleon otrovan, kao sažetak svoje studije iznose sljedeća
opažanja:
Napoleon nije pokazivao neke od klasičnih znakova trovanja
arsenom, uključujući zadebljavanje i pigmentaciju kože dlanova,
promjene tkiva noktiju, te osjetilnu neuropatiju donjeg dijela nogu.
Prilikom autopsije dat je poseban naglasak na njegovu zdravu
kožu boje slonovače, što se svakako ne viđa kod osobe oboljele od
kroničnog trovanja arsenom. Također je i Ernest Choida, poznati
medicinski toksikolog i odvjetnik, tokom diskusije izrazio stav da
ni sa medicinskog, a također ni sa pravnog stajališta, nema osnove
za pokretanje slučaja trovanja Napoleona kao kriminalnog čina.
S druge strane, postoje značajni i nepobitni dokazi, koje
je potvrdio stručni tim od osam doktora prisutan tokom
Napoleonove autopsije, da je on zapravo umro od raka želuca,
udruženog sa puknućem kroničnog čira, što je dovelo do dodatnih
komplikacija.
U Šrila Prabhupadovom slučaju također nalazimo značajne
i nepobitne dokaze, zasnovane na kliničkim bilješkama i
svjedočanstvima doktora koji su ga osobno liječili, da je
on bolovao primarno, a takve simptome i pokazivao, od
uznapredovalog dijabetesa koji je, desetljećima neliječen, doveo
do daljnjih komplikacija, ponajprije oboljenja srca i srčanog
udara te otkazivanja bubrega. Nasuprot tome, teorija da je Šrila
Prabhupada otrovan arsenom potpuno je neosnovana i ni na koji
način nije potkrijepljena medicinskim dokazima.
Evidentirano

कल्कि
जीव
कृष्ण
Postova: 47470
Offline Offline
Spol: Ženski
Goloka
« Odgovor #7 na: Kolovoz 14, 2011, 04:48:57 »

6

ANALIZA KOSE NE POKAZUJE ZNAKOVE TROVANJA


David R. Hooper (dipt. ing. biokemije)
(Deva Gaura Hari das)

(Sa posebnim osvrtom na tvrdnje izložene u knjizi
"Netko me otrovao " Nityananda dasa)

U ovom članku dokumentirat ćemo važne znanstvene činjenice
vezano za analizu nivoa arsena u ostacima Šrila Prabhupadove
kose, post mortem (nakon smrti). Nityananda das tvrdi kako
izmjereni nivo arsena u kosi Šrila Prabhupada iznosi 3 ppm, te
da to predstavlja čvrst dokaz da je Šrila Prabhupada "nesumnjivo
zlonamjerno otrovan".
Pokazat ćemo da je ta tvrdnja NEISTINITA, pozivajući se na
različitu mjerodavnu znanstvenu literaturu, te stručnjake na polju
toksikologije, medicine i analize aktivacije neutrona.

Znanstvene činjenice vezane za arsen u kosi:

1. Arsen je dvadeseti najzastupljeniji element u Zemljinoj
kori.
2. Stvarna vrijednost po izvršenom testiranju uzorka
Prabhupadove kose NIJE bila 3 ppm, već 2,6 ppm.
3. Znanstvena su istraživanja pokazala nivoe od 4,8 ppm
(Mexico City), te 3 ppm (Glasgow) prosječnog sadržaja
arsena u kosi kod normalne (neizložene) populacije.
4. Istraživanja pokazuju da pothranjene osobe u kosi
imaju 50% veću koncentraciju metala u tragovima,
zbog usporavanja rasta kose, dok taloženje metala
ostaje konstantno.
5. Koncentracija do 1,4 ppm arsena pronađena je kod
bhakta u Mayapuru (Didima mataji), te čak do 3,36
ppm kod osoba koje su samo povremeno posjećivale
oblasti uz Gangu kontaminirane arsenom.
6. Eliminacija se u daleko najvećem obimu vrši preko
bubrega i urina. Očekivali bi se povećani nivoi tog
toksina u krvi i kosi osobe koja boluje od ozbiljnog
zatajenja bubrega.
7. Forenzički se patolozi slažu da čak niti visoki nivoi
arsena ne mogu sami po sebi biti prihvaćeni kao dokaz
trovanja bez specifičnih kliničkih simptoma trovanja
arsenom.
8. Analiza kose na prisustvo arsena vrlo je nepouzdan
pokazatelj nivoa arsena u limfi, kada se testiranje
jednog izdvojenog pojedinca vrši bez uzimanja u obzir
raspona referentnih vrijednosti grupe u isto vrijeme i
na istom mjestu, radi usporedbe.
9. Stručni znanstvenici koji trenutno rade na polju analize
kose i aktivacije neutrona slažu se da se svaka vrijednost
do 10 ppm može smatrati 'normalnim' nivoom arsena.

Uzorci kose Šrila Prabhupada ne pokazuju znakove trovanja
arsenom. Stvarni nivo arsena u njegovoj kosi iznosio je 2,6 ppm, a
znanstvena su istraživanja pokazala da je prosječan sadržaj arsena
od 4,8 ppm, te 3 ppm normalan. Arsen je jedan od najzastupljenijih
elemenata u Zemljinoj kori.

Razmatranje

1. Arsen je dvadeseti najzastupljeniji element u Zemljinoj
kori, a nalazimo ga u mnogim pesticidima, prilikom procesa
topljenja rude, bojama, podzemnim vodenim basenima,
te tradicionalnim orijentalnim (uključujući indijske)
lijekovima. Opće je poznato da je arsen smrtonosni otrov,
pa stoga mnogi ljudi misle da je arsen rijetka kemikalija
koja se spravlja u nekom egzotičnom laboratoriju. Zbog
toga su mnogi bhakte veoma uznemireni kad im se kaže da
ostaci Šrila Prabhupadove kose sadrže arsen u tragovima.
Međutim, stvarna je činjenica da je arsen dvadeseti
najzastupljeniji element na planeti te prožima gotovo sve u
našem okruženju, uključujući i sama naša tijela.

2. Stvarna vrijednost arsena nađena u uzorku Šrila
Prabhupadove kose nije bila 3 ppm, već 2,6 ppm. U svojoj
knjizi, Nityananda das spominje dva različita testa izvršena
na ostacima Šrila Prabhupadove kose. Rezultat prvog se
navodi kao 1,1 ppm, a drugog kao "približno 3 ppm". On
tada uzima "3 ppm" kao prihvaćenu vrijednost. Međutim,
nedavno smo dobili originalni dokument izvođača testova,
dr. Stevea Morrisa sa Univerziteta u Missouriju, u kojem
se navodi da je stvarna brojka zapravo bila 2,6 ppm
arsena. Tako Nityananda das, iz sebi poznatih razloga,
navodi podatak od 1,1 kakav jest, no odlučuje da se 2,6
ppm treba zaokružiti na 3 ppm. Čitatelji koji su upoznati
s našim ranijim člancima na ovu temu, prepoznat će
jedinstvene metode izvještavanja Nityananda dasa, te neće
biti začuđeni kad uvide ovakve nepravilnosti u njegovom
radu. U daljem ćemo toku ovog članka pružiti dokaze koji
pokazuju da ova brojka od 2,6 ppm ni u kom slučaju nije
dokaz trovanja arsenom.

3. Znanstvena su istraživanja pokazala rezultate od 4,8 ppm
(Mexico City), te 3 ppm (Glasgow) prosječnog sadržaja
arsena u kosi kod normalne (neizložene) populacije. MIT
navodi opseg prosječnih vrijednosti od 0,13 do 3,71 ppm
kod normalne (zdrave) osobe. Dr. Armienta sa Geofizičkog
instituta Univerziteta u Mexicu je 1997. godine izvršio
seriju testova vode i uzoraka kose stanovnika Zimapana u
centralnom Mexicu. Nekoliko su se godina stanovnici žalili
na različite tegobe, izazvane izlaganjem arsenu putem vode
iz mjesnog bunara. Test je pokazao koncentraciju arsena od
9,22 ppm kod pogođenog stanovništva. Čak je i zanimljiviji
bio izvještaj za referentnu grupu nekontaminiranih,
'normalnih' osoba. Ta je grupa sastavljena od stanovnika
Mexico Citiya, a rezultati su pokazali prosječnu
koncentraciju arsena u kosi od 4,8 ppm. Imajte na umu
da su to savršeno zdravi pojedinci koji nisu bili osobito
izloženi arsenu. Autori su pojasnili da se visoke vrijednosti
mogu objasniti zagađenjem zraka koje je u Mexico Cityju
izraženo, pošto se arsen čvrsto veže za molekule keratina u
dlaci, bilo da potiče iz znoja ili iz vanjskih izvora.8
Još je jedno istraživanje sprovedeno 1970-ih godina
pokazalo prosjek od 3 ppm arsena, u kosi stanovništva
Glasgowa, po svojoj prilici ponovno zbog velikog
zagađenja. Napomenimo da ove vrijednosti predstavljaju
prosjek, što znači da su neki od "zdravih" testiranih
pojedinaca pokazivali vrijednosti mnogo više od 3 ili
4,8 ppm. Stoga se činjenica da je ŠrTla Prabhupadova
kosa sadržavala 2,6 ppm arsena ne može uzeti kao dokaz
trovanja. Ova se vrijednost zapravo nalazi u rasponu
prosječnih vrijednosti određenih u različitim istraživanjima
diljem svijeta.

4. Istraživanja pokazuju da pothranjene osobe u kosi imaju
za 50% veći nivo metala od normalnog, zbog toga što se
kod njih rast kose izrazito usporava, dok tempo taloženja
metala u dlaci ostaje isti. Bolnički medicinski zavod u
New Yorku je 1983. godine sproveo eksperimente vezano
za nedostatke analize kose na prisustvo i koncentraciju
elemenata u tragovima. Otkrili su veoma neobičan fenomen
po kome se, kod pothranjenog pacijenta, koncentracija
metala u tragovima u kosi zapravo povećava. To se događa
zbog činjenice da se brzina rasta kose, kao posljedica
pothranjenosti, izrazito smanjuje, dok brzina taloženja
metala u tragovima iz krvi i vanjske okoline ostaje ista. To
uzrokuje umjetno visok nivo metala u tragovima u dlaci, u
usporedbi sa stvarnim nivoom u krvotoku. Na primjer, ako
se u kosi taloži 0,05 mg metala dnevno, a ona raste brzinom
od 2 mg dnevno, koncentracija bi bila 0,05/2 = 0,025 metala
po masi kose. Međutim, ako bi rast kose usporio na 1,2 mg
po danu, koncentracija izmjerena u kosi bi se povećala na
0,05/1,2 = 0,04 metala po masi kose. Stoga usporavanje
rasta kose od 40% odgovara povećanju koncentracije
metala u tragovima od 50%. Dobro je poznato da je Šrila
Prabhupada uzimao jako malo hrane gotovo čitavu 1977.
godinu. To potvrđuje Bhakti Caru Swami, koji je kuhao za
njega većinu tog vremena:

Nakon festivala u Mayapuru 1977. godine, kada je
Njegova Božanska Milost došao u Bombay, počeo
sam kuhati za njega. Iako je ponešto jeo, bilo je to
jako malo, te je čak spomenuo da bi, kad bi samo
mogao pojesti dva chapatija, to nagovijestilo njegovo
dobro zdravlje. Međutim, on čak ni toliko ne bi
mogao pojesti. Kad je stigao u Vrndavan (u svibnju
1977.), nakon što su svi prisutni bhakte prisustvovali
njegovom pozdravnom daršanu, Srila Prabhupada
me je pozvao u svoju sobu i naložio mi da ne kuham
za njega, niti da ga nagovaram da jede. Rekao mi je:
"Kakva je korist od jela kada nema apetita. " Otada
pa nadalje, njegovo je uzimanje hrane smanjeno
praktično na nulu.

Rast Šrila Prabhupadove kose se svakako usporio tokom
1977. godine, i to također potvrđuju njegovi osobni sluge.
Stoga bi se očekivalo da, zbog stalnog izlaganja teškim
metalima u tragovima i očitom usporavanju rasta kose,
sadržaj metala u njegovoj kosi bude viši.

5.Koncentracija arsena do 1,4 ppm (Didima mataji)
pronađena je kod bhakta iz Mayapura, te čak do 3,36 ppm
kod osoba koje su samo povremeno posjećivale područja
oko Gange kontaminirana arsenom.
Nityananda das tvrdi da se "normalno može očekivati manje
od 0,05 ppm arsena, možda i do 0,1 do 0,2 ppm, ovisno o
izloženosti... te da bi zemljoradnici koji su redovito izloženi
pesticidima MOŽDA MOGLI privremeno dosegnuti nivo
od 1,0 ppm, a to je vjerojatno razlog što mnogi od njih
obolijevaju od raka."
Međutim, ne moramo uložiti veliki napor da bismo odbacili
ovakvo spekulativno rasuđivanje. Skorašnji testovi urađeni
na nekim od bhakta stanovnika Mayapura dali su rezultate
daje kod njih nivo arsena u kosi zapravo iznad 1 ppm, te
da ne pate ni od kakvih negativnih simptoma uslijed toga.
Nityananda das ide dalje sa dramatičnim naglašavanjem
vrijednosti od 3 ppm, govoreći kako je ona "15 do 60
puta veća od prosjeka. Prisutnost tako velike količine
najsmrtonosnijeg otrova na svijetu u kosi Srila Prabhupada
potvrđuje: Šrila Prabhupada je otrovan arsenom."
Međutim, upućujući na iste ove brojke, nivo arsena u kosi
Didima Mataji je također 30 puta veći od "prosječnog"
nivoa. Ako je Nityananda das tako siguran u pogledu tih
količina, zašto ne predlaže da pokrenemo potpunu istragu
o tome tko je otrovao Didimu?
Nityananda das pokušava predstaviti arsensku krizu u
Zapadnom Bengalu govoreći: "Posljednjih par godina bilo
je nekih vijesti o zdravstvenim problemima u Bengalu,
zbog kontaminacije podzemnih voda arsenom. Međutim,
Šrila Prabhupada je napustio Mayapur, Bengal u ožujku
1977., nakon šestotjednog boravka."
Nasuprot tome, u studiji koju 1995. sprovodi Univerzitet
Jadavpur situacija se smatra kriznom, a samom
istraživačkom radu se daje naziv "Najveća katastrofa
uzrokovana arsenom na svijetu", i u njemu se navodi da
barem 30 miliona ljudi u šest okruga Zapadnog Bengala
konzumira vodu čiji je nivo arsena viši od onoga koji
preporuča Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).
Lista se ugroženih područja širi sve do ušća Gange, a
naročito se Navadvip spominje kao ozbiljno ugroženo
područje. Ova studija iznosi podatak o koncentraciji arsena
u kosi jedne ugrožene obitelji iz Murshidabada u rasponu
od 4,78 pa sve do 9,78 ppm.' Od posebnog je značaja za
ovo razmatranje to da je kod još dva člana obitelji, koji
bi doma dolazili samo povremeno, te su se slučajno na
dan testiranja zadesili tamo, pronađen nivo arsena u kosi
od 2,35, odnosno 3,36 ppm. Nitko od njih nije pokazivao
nikakve nepovoljne zdravstvene simptome.
Nije potpuno jasno kada su škare na kojima su nađeni
uzorci Srila Prabhupadove kose posljednji put korištene.
Prabhupada je posljednji put ošišan (obrijan) 22. rujna
1977. Međutim, Tamal Krsna Maharaja navodi da je
obrijao Prabhupada britvom (u dnevniku TKG-a).
Stoga je gotovo sigurno da nakon njegovog povratka iz
Engleske, 12. rujna, škare nisu korištene. To smješta
datum posljednjeg korištenja barem oko sredine kolovoza.
Prabhupadovi lični sluge potvrđuju da mu se tokom 1977.
rast kose dramatično usporio. To, zajedno sa mogućnošću
da su za šišanje Prabhupadove kose korišteni druge škare
ili britve, čini mogućim, ako ne i vjerojatnim, da su ostaci
kose sa škara u Vrndavanu mnogo ranijeg datuma te
godine.
Zapravo, jedina potvrda korištenja Wahl škara u 1977.
godini dolazi od Hari Šauri dasa, koji se sjeća da je tim
istim škarama ošišao Prabhupada u ožujku. Ako su škare
posljednji put korištene u ožujku, travnju ili svibnju,
ti ostaci kose bi uključivali kosu naraslu tokom i nakon
Prabhupadovog šestotjednog boravka u Mayapuru, sve
do 22. ožujka. Ovaj čimbenik, udružen sa činjenicom da
je Prabhupada prolazio kroz zagađene indijske gradove,
te koncentriraj ućim efektom zbog usporenog rasta kose,
kao što će biti objašnjeno u daljem tekstu, pokazuje da
vrijednost od 2,6 ppm arsena ni u kom slučaju nije neobičan
i neočekivan iznos.

6.Daleko se najveći dio eliminacije arsena obavlja preko
bubrega i urina. Ako bi netko sa ozbiljnim zastojem u radu
bubrega bio izložen čak i maloj količini arsena, putem vode
ili lijekova, zbog smanjenja dostatne funkcije bubrega koja
bi eliminirala ovaj toksin, za očekivati je njegov povećan
nivo u znoju i izlučevinama lojnih žlijezda (te time i u
kosi).
Dobro je znano da arsen i drugi teški metali imaju za efekt
slabljenje sposobnosti bubrega da eliminiraju toksine.
Međutim, baš kao što visoki nivoi arsena u krvi oštećuju
bubrege, bubreg koji već slabo radi bi također povećao
njegovu koncentraciju u krvi, zbog toga što ih nije u stanju
eliminirati putem urina.
Istraživanja pokazuju da se barem polovica ukupne
količine arsena iz vode ili okolišnih izvora eliminira
putem bubrega i izbacuje u urinu. Kod osobe oboljele od
ozbiljnog oštećenja bubrega bi sposobnost eliminiranja
arsena iz krvotoka bila dramatično umanjena. Stoga, bilo
koji očekivani nivo njegovog taloženja u kosi i drugim
tkivima bi pod tim okolnostima bio uvećan.
U našem ranije izdatom članku, Ne postoje medicinski
dokazi o trovanju Srila Prabhupada, dat je detaljni opis
Prabhupadovog kroničnog zatajenja bubrega. Imajući to
na umu, možemo razumjeti da koncentracija od 2,6 ppm
arsena u Prabhupadovoj kosi ni na koji način nije dokaz
trovanja. Uzimajući u obzir stanje njegovih bubrega, da
je Prabhupadu bila dana bilo koja količina arsena, trebalo
bi očekivati daleko veći nivo arsena u njegovoj kosi od
nađenog.

7.Arsen u dlaku dospijeva putem znoja i drugih izlučevina,
i čvrsto se veže za molekule keratina u njoj. Stoga je
nemoguće razlikovati arsen koji se izluči putem znoja, te
se veže u dlaci, od arsena koji se naknadno veže za dlaku,
a potiče iz nekog vanjskog izvora. Zbog toga se forenzički
patolozi slažu da se čak niti vrlo visoki nivoi arsena, bez
specifičnih kliničkih simptoma trovanja arsenom, sami po
sebi ne mogu prihvatiti kao dokaz trovanja.
Znanstvena su istraživanja pokazala da arsen u kosu
dospijeva putem znoja i izlučevina lojnih žlijezda, nakon
čega se čvrsto veže za keratinske proteine u osnovi dlake.
To je otkriveno putem brojnih studija, uključujući i rad
Younga i Ricea, koji su u dlaci zamoraca kojima je ubrizgan
natrijum-arsenit pronašli mnogo veću količinu arsena od
one koja bi mogla dospjeti u dlaku prilikom samog rasta.
Još su neka slična istraživanja potvrdila ove nalaze.
Stoga je nemoguće napraviti razliku između arsena koji je
dospio u dlaku putem konzumacije od onoga koji se za
nju veže iz vanjskog izvora, bilo dok je osoba bila živa, ili
tokom skladištenja ostataka kose.
Zbog toga su forenzički patolozi vrlo obazrivi glede
prihvatanja dijagnozu trovanja arsenom, ukoliko na
osnovu kliničkih simptoma ne postoji jasna indikacija
(npr. hiperkeratoza, osjetilna polineuropatija, kapljasta
pigmentacija, Meesove linije, itd.).
U svojim smo člancima Nema medicinskih dokaza, te
Nityanandina dijagnoza detaljno obradili temu očitog
izostanka kliničkih simptoma arsenikoze kod Šrila
Prabhupada.
Ovu su poantu stručno pojasnili dr. Corso, sa Medicinske
škole Sveučilišta Yale, i dr. Hindmarsh, sa Odjela za
patologiju i biokemiju Sveučilišta u Ottawi, u svom
zajedničkom znanstvenom radu iz 1996. godine, koji
razotkriva lažnu teoriju daje Napoleon Bonaparte otrovan
arsenom.
"Kao što je svakom forenzičkom znanstveniku poznato,
dijagnoza kroničnog trovanja arsenom ne može se postaviti
isključivo na temelju povećane koncentracije arsena u
kosi, pošto izvanjska kontaminacija kose arsenom može
izazvati trajno povećanje njegove količine u dlaci, a koje se
ne može razlikovati od povećanja nastalog konzumacijom
arsena. Stoga, prije nego što se može postaviti dijagnoza
kroničnog trovanja arsenom, uporedo s odgovarajućim
povećanjem koncentracije arsena u kosi moraju biti
prisutni karakteristični klinički simptomi. Uz to, mora se
isključiti izvanjska kontaminacija kose arsenom."
Dr. Corso i dr. Hindmarsh izlažu dodatne detalje, navodeći
najčešće i najtrajnije kliničke simptome trovanja arsenom,
te ističu njihovo očito odsustvo u simptomima koje je
pokazivao Napoleon.
Najistaknutiji dermatološki simptom kroničnog trovanja
arsenom također je i trajan: kapljasta pigmentacija kože,
naročito oko pazuha, prepona i sljepoočnica, očiju, vrata
i bradavica, iako se također može proširiti i preko prednje
i stražnje strane ramena i grudi. Također je često prisutna
i hiperkeratoza dlanova i tabana, u mnogim slučajevima
združena sa arseničnim "kurjim očima". Te značajke očito
nisu bile prisutne u trenutku smrti, pošto Henry izvješćuje
da je Napoleonova koža prilikom autopsije bila "bijela i
nježna, jednako kao i dlanovi i ruke."
Lažna teorija trovanja Napoleona i ona Šrila Prabhupada
dijele mnoge zajedničke aspekte. Međutim, treba naglasiti
da su vrijednosti otkrivene analizom Napoleonove kose
uključivale nivoe od 16,9,15,3 i 11,8 ppm arsena. Pa ipak,
toksikolozi se slažu da teorija trovanja nije prihvatljiva zbog
nedostatka karakterističnih simptoma, te nemogućnosti da
se isključi kontaminacije iz vanjskog izvora.
Slična bi teorija zasigurno bila još i manje prihvatljiva
kada bi najviši zabilježeni nivo u kosi iznosio svega 2,6
ppm.

8. Analiza kose na prisustvo arsena vrlo je nepouzdan
pokazatelj nivoa arsena u limfi, kada se testiranje jednog
izdvojenog pojedinca vrši bez uzimanja u obzir raspona
referentnih vrijednosti grupe u isto vrijeme i na istom
mjestu, radi usporedbe. Nepouzdanost je još i više zamjetna
kad se testira mali uzorak kose.
Pošto u nekim dijelovima svijeta možemo naći arsen
u prilično visokim koncentracijama, dok ga u drugim
praktički nema, raspon referentnih vrijednosti za
"normalnu", neizloženu populaciju vrlo je širok. U nekim je
mjestima zabilježen prosječni sadržaj arsena u kosi od oko
0,13 ppm, dok u drugima mjestima, naročito industrijskim
gradovima sa visokom zagađenošću, ili u područjima u
kojim podzemne vode sadrže arsen, prosječni nivoi mogu
iznositi i do 3 ili čak 5 ppm.
Stoga, iako se može reći što se "normalno" može očekivati
u pogledu prisustva arsena u kosi, ipak za njegove nivoe ne
postoje striktna pravila. Rogers i saradnici iz Toksikološkog
odjela pri Cambridgeu navode kako je "raspon srednjih
vrijednosti zabilježenih u 15 različitih studija koje uključuju
uzorke normalnih (zdravih) pojedinaca 0,13 do 3,71
ppm arsena". Stoga su mnoga istraživanja tokom godina
pokazala da normalne, zdrave grupe ispitanika mogu
pokazivati i pokazuju nivo arsena u kosi veći od 3 ppm.
Standardni referentni znanstveni rad Opsežni toksikološki
pregled za hitne slučajeve objašnjava da koncentracija
arsena u kosi varira zavisno od nutricionističkih, ekoloških
i psiholoških čimbenika.4 Nityananda das ovaj znanstveni
rad navodi kao jedan od svojih referentnih materijala, a
u njemu je mogao pročitati (da ga je čitao) kako gornja
granica NORMALNE koncentracije arsena kod osoba
koje NISU bile izložene arsenu sa 99%-tnom sigurnošću
iznosi 5 ppm.
Nityananda das daje karakteristično emocijama nabijen
uvod koji vješto vodi do iznosa od "3 ppm", navodeći kako
samo "zemljoradnici koji su redovito i dugoročno izloženi
poljoprivrednim herbicidima i pesticidima sa arseničkim
spojevima MOŽDA mogu privremeno dostići nivo od 1,0
ppm." Kao što možemo vidjeti iz gore navedenih rezultata
studija, to je očito NETOČNO.
U svom izvještaju o vrijednosti od 2,6 ppm, dr. Morris ne
daje nikakvo konkretno tumačenje rezultata, osim što kaže
kako je ova brojka približno 20 puta veća od vrijednosti
koja se očekuje kao normalan prosjek kod neizloženih
pojedinaca koji žive u Sjedinjenim Američkim Državama.
Međutim, postoje očite poteškoće pri krutoj primjeni ove
vrijednosti za svako vrijeme i mjesto. Potrebno je samo da
pogledamo dokazani nivo arsena od 1,4 ppm kod Mataji
Didime. Primjenjujući gore navedeno tumačenje, njena
kosa sadrži više nego deset puta veću količinu arsena
od prosjeka koji se može očekivati za osobe koje žive u
Sjedinjenim Američkim Državama.
Zbog širokog raspona "normalnih" vrijednosti nivoa arsena
u kosi, neki autoriteti zapravo predlažu da se uopće ne
treba pouzdavati u njih kad se primjenjuju na pojedinačne
slučajeve, već ih se treba koristiti jedino u slučajevima kad
se testovi mogu vršiti na grupi ljudi iz istog područja, te
usporediti sa prosječnom vrijednošću te određene grupe.
U standardnom priručniku kliničke toksikologije, Klinički
tretman trovanja i predoziranja lijekovima, dr. Hali i dr.
Robertson snažno naglašavaju ovu poantu u pogledu
analize kose na arsen:
Ni pod kojim se uvjetima ne bi trebalo imati nikakvo
pouzdanje u analizu kose pojedinačnog pacijenta, osim
možda ako je sprovedena kao dio epidemiološkog testiranja
grupe pacijenata. Takvi bi se rezultati morali primijenjivati
samo na tu određenu grupu.
Možemo vidjeti kako studija Armiente i saradnika
zorno ilustrira ovu poantu. Njihova referentna grupa
pokazivala je prosječnu koncentraciju arsena od 4,8 ppm,
dok je kod kontaminirane grupe ona iznosila 9,22 ppm.
Analizirajući podatke na osnovu određenih područja, došli
su do točnih i korisnih rezultata. Međutim, da su slijepo
slijedili pravilo standardnog nivoa od 0,13 ppm, referentna
(nekontaminirana) grupa bi pokazivala vrijednost više od
35 puta veću od prosjeka za nekontaminirane osobe. To je
primjer rasuđivanja i zaključivanja koje je Nityananda das
(zlo)upotrijebio da bi pokušao postaviti svoju teoriju.
Još jedan problem u vezi s analizom izvršenom na
ostacima kose sa Šrila Prabhupadovih škara jeste što su oni
predstavljali iznimno mali uzorak. Općenito, forenzički
toksikolozi na raspolaganju žele imati relativno veliku
grupu uzoraka odsječene kose, uzete sa različitih dijelova
glave. Uslijed velikih varijacija u koncentraciji metala
među različitim vlasima kose, važno je pribaviti što veću
količinu uzoraka za testiranje, inače bi rezultati mogli biti
netočni i obmanjujući. Količina kose koju je na prisustvo
metala ispitao dr. Morris iznosila je 0,0013 grama, vrlo mala
količina - ono što je ostalo među sječivima škara. Slučaj
ubojstva temeljiti na tako maloj količini kose predstavlja
iznimno slabu postavku, naročito pošto količina nađenog
arsena od 2,6 ppm sama po sebi ne predstavlja nikakav
dokaz trovanja arsenom.
Dr. Corso i dr. Hindmarsh ističu istu poantu prilikom
razotkrivanja netočnosti teorije o trovanju Napoleona.
Čak i kada se na osnovu drugih dokaza može isključiti
kontaminacija iz vanjskog izvora, povezanost između
stupnja trovanja i nivoa arsena u kosi nije potpuna.
Tradicionalna se tumačenja zasnivaju na prosječnim
koncentracijama nađenim u najmanje jednom gramu
kose, koja se najčešće uzima sa različitih dijelova glave.
Variranje od vlasi do vlasi, te čak i duž jedne te iste vlasi,
vrlo su velika, čineći time tumačenje podataka dobijenih
iz pojedinačnih vlasi, ili sa specifičnih mjesta na istoj
vlasi, manje predvidljivim od prosječnih nivoa kada se
računaju na većim uzorcima. Stoga se rezultati dobijeni iz
oskudnih 0,0015 grama uzorka trebaju prihvatiti s velikom
zadrškom, posebice ako ne ukazuju na vidno povećan nivo
arsena, odnosno, više od 10 ppm.

9.Znanstveni se stručnjaci koji danas rade na polju analize
kose i aktivacije neutrona slažu da se nivoi ispod 10 ppm
ne mogu smatrati indikacijom trovanja arsenom.
Tokom istraživanja ove teorije trovanja, radi testiranja
uzorka kose Šrila Prabhupada kontaktirali smo različite
laboratorije diljem Sjedinjenih Američkih Država. Ti su
nam profesionalci pružili velik broj interesantnih činjenica,
veoma relevantnih u ovom razmatranju.
Imajte na umu da su dolje navedene informacije, bez
prethodnog navođenja na to, dale osobe koje nisu povezane
sa ISKCON-om, niti su imale bilo kakvu ideju zašto smo
se raspitivali o testovima na arsen.
Larry Kovar iz Analize opće aktivacije, jednog od rijetkih
laboratorija u svijetu koji radi komercijalnu aktivaciju
neutrona izvan sveučilišta, imao je da kaže sljedeće o
nivou arsena u kosi:

Za vašu informaciju, moja kosa je imala oko 3 ppm arsena
- kada sam je posljednji put testirao (još sam živ, nadam
se). Ako šaljete uzorke u laboratorij, pošaljite i svoje
vlastite, kao kontrolu.

To šalje 2,6 ppm arsena nađenih kod Šrila Prabhupada,
zajedno sa čitavom teorijom koju zagovara Nityananda,
upravo tamo gdje i pripadaju; odnosno, u koš za otpatke.
Kada sam, tokom kasnije korespondencije, Larryju
spomenuo 3 ppm o kojima govori Nityananda dasa,
prokomentirao je to na sljedeći način:

Nisam siguran odakle arsen potiče - 3 ppm može biti
"normalno " čak i ako nije iz vanjskog izvora.

Upitavši o ponovnom testiranju kose na kojoj je testove
izvršio dr. Morris, od Larryja sam dobio odgovor:

Niska vrijednost (manje od 10 ppm) pokazuje da je kosa
"normalna ". Visoka vrijednost (više od 10 ppm) ukazuje na
izloženost arsenu. Pošto je testiranje pokazalo vrijednost
od 3 ppm arsena, smatram da ponavljanje testa nije
nužno... to sam razmotrio sa dr. Vince Guinnom, dobro
poznatim istraživačem na ovom polju, i on se slaže.

Nakon što je uvidio da njegov laboratorij nema reaktor sa
karakteristikama potrebnim da se izvede test, kontaktirao
je dr. Richarda Cashwella sa Sveučilišta Wisconsin, glede
analize. Dr. Cashwell je, na osnovu vlastitog iskustva sa
analizom aktivacije neutrona za otkrivanje arsena u kosi,
uzvratio sljedećom informacijom:

Prije mnogo godina izveli smo niz testova na prisustvo
arsena u kosi; najviša koncentracija kod "normalnog"
uzorka iznosila je 12 ppm - kod apsolventafizike iz Škotske.
Slažem se s vašim rasponom normalnih vrijednosti.

To znači da svi visokoprofesionalni znanstvenici, koji imaju
dosta iskustva na ovom vrlo specijaliziranom polju analize
aktivacije neutrona za otkrivanje arsena u kosi, potvrđuju
da se svaka vrijednost do 10 ppm arsena može smatrati
"normalnim" nivoom. Stoga nam ostaje ili da vjerujemo
ovim stručnjacima i svim drugim znanstvenicima i
doktorima čija su mišljenja ranije navedena, ili Nityanandi
dasu, koji na ovom polju nema nikakvog iskustva niti
zaleđa."

Zaključak

Na osnovu ovih dokumentiranih dokaza, vidimo da ne postoje
NIKAKVI TEMELJI za tvrdnju da je nivo arsena od 2,6 ppm
nađen u Šrila Prabhupadovoj kosi pokazatelj trovanja. Kosa
može apsorbirati arsen iz ma kojeg od mnoštva mogućih vanjskih
izvora, time povećavajući njegovu koncentraciju. Stoga niti
jedan forenzički patolog neće potvrditi da je došlo do trovanja
samo na osnovu analize kose, bez specifičnih kliničkih simptoma
arsenikoze.
Čak i kada bi se mogla isključiti izvanjska kontaminacija (što
se u ovom slučaju jasno ne može), iznos od 2,6 ppm nije dovoljno
visok za opravdanu sumnju. Istraživanja su otkrila prosječnu
koncentraciju arsena čak od 4,8 ppm kod gradskog stanovništva
neizloženog arsenu, a u izvještaju 15 različitih studija koje je
sproveo Odjel za toksikologiju pri MIT Cambridgeu daje se
raspon prosječnih vrijednosti od 0,13 do 3,71 ppm arsena za
normalnog (zdravog) pojedinca.
Do sada smo pokazali kako ne postoje medicinski dokazi
glede specifičnih simptoma trovanja Prabhupada arsenom, te
da je on ispoljavao sve klasične kliničke pokazatelje dijabetske
nefropatije (zatajenja bubrega). Tu dijagnozu je potvrdio kirurg
koji je Prabhupada operirao u posljednjim danima, a također
i brojni ayurvedski liječnici. Ovaj članak objašnjava zašto
vrijednost od 2,6 ppm arsena u Šrila Prabhupadovoj kosi nije
pokazatelj trovanja.
To sada ostavlja konstrukciju čitave teorije o trovanju ovješenu
o tankoj niti nekoliko šaputanja, različito tumačenih, te prividno
"jasnih" poruka koje se mogu čuti kada se razgovori iz 1977.
godine puste "unatrag" na kazetofonu.
Uzimajući u obzir nedostatak bilo kakvih smislenih dokaza,
nadamo se daje samo pitanje vremena dok čitav slučaj ne padne u
zaborav, a mi se svi vratimo onome što je Šrila Prabhupada želio
od nas da radimo, naime, davanju Svjesnosti Krsne svima onima
koji pate u potpunom zaboravu na svoj vječni odnos sa Krsnom.

Zaključimo: ne postoje apsolutno nikakve informacije, podaci,
niti dokazi, bilo činjenični ili znanstveni, koji mogu podržati
teoriju kroničnog trovanja Šrila Prabhupada arsenom.
Evidentirano

कल्कि
जीव
कृष्ण
Postova: 47470
Offline Offline
Spol: Ženski
Goloka
« Odgovor #8 na: Kolovoz 14, 2011, 04:51:14 »

7

PRABHUPADOV KIRURG POTVRĐUJE: UZROK JE DIJABETES


Izvještaj Davida R. Hoopera (dipl. ing. biokemije)
(Deva Gaura Hari das)

Nakon što sam ohrabren da podrobnije istražim tvrdnje
Nityananda dasa i drugih o trovanju arsenom, odlučeno je da
trebamo pokušati stupiti u kontakt s doktorom koji je u Engleskoj
operirao Šrila Prabhupada, tek nešto više od dva mjeseca prije
no što je Prabhupada napustio tijelo. Njegovo bi svjedočanstvo
svakako bilo od velikog značaja prilikom utvrđivanja valjanosti
tvrdnji o arsenikozi, kao jednog od rijetkih zdravstvenih stručnjaka
sa Zapada koji su liječili Šrila Prabhupada u posljednjoj godini
njegovog života, te jedinog doktora koji je osobno operirao
Njegovu Božansku Milost.
Iako su se raniji pokušaji pronalaženja ovog doktora pokazali
neuspješnim, nakon raspitivanja na Odsjeku za kirurgiju dobili smo
ime glavnog kirurga, Andrew McIrving. Nakon niza telefonskih
poziva, konačno smo mu ušli u trag, te pribavili broj njegovog
mobilnog telefona. Bez odlaganja smo nazvali i objasnili našu
situaciju. Kad je doktor Mclrving čuo da želimo detalje operacije
koju je obavio prije 20 godina, njegova je trenutačna reakcija bila
da će to biti jako teško, pošto je tokom godina obavio na tisuće
operacija.
Međutim, čim smo spomenuli ime Šrila Prabhupada, odmah
se prisjetio njegovog slučaja, rekavši kako je bio tako poseban da
ga nikad nije mogao zaboraviti. Spontano se sjetio kako je Šrila
Prabhupada bio Hare Krsna lider, da je bio "začuđujuće smiren
i čvrst", te činjenice da je posjetio Prabhupada na Manoru dan
nakon operacije.
Pristao je da pošalje izjavu sa svim važnim činjenicama kojih
se sjećao o Šrila Prabhupadovom zdravstvenom stanju u to
vrijeme, a njegovo je pismo u svojoj cjelosti priloženo na kraju
ovog članka.
Prije izlaganja njegove izjave, podesno je dati malu pozadinu
ovoj temi te također razmotriti posljedice doktorove izjave na
medicinske tvrdnje koje je u svojoj knjizi Netko me otrovao
(NMO) iznio Nityananda dasa.
U svojim ranijim člancima na internet stranicama VNN
i Chakra, koncentrirali smo se na to kako ogromna količina
znanstvenih i medicinskih dokaza podupire dijagnozu daje ŠrTla
Prabhupada bolovao od poodmaklog dijabetesa, što je dovelo
do ozbiljnog oštećenja bubrega, gubitka apetita, te srodnih
sistemskih komplikacija. U NMO-u , Nityananda
das pokušava opovrgnuti dijagnozu dijabetesa, u pokušaju da
sve Šrila Prabhupadove simptome pripiše svojoj teoriji trovanja
arsenom. Na strani 350 iznosi sljedeće tvrdnje:

Srila Prabhupada nije imao dovoljno ozbiljan dijabetes
da bi se simptomi dijabetesa očitovali. Na primjer, kod
dijabetičara ponekad dolazi do gubitka vida i sljepila.
Međutim, Srila Prabhupada nije pokazivao znakove
poodmaklog dijabetesa koji bi izazvao gubitak vida. K
tome, nijedan doktor niti kaviraja nije čak ni spomenuo
dijabetes kao čimbenik Srila Prabhupadovog zdravlja, niti
mu je trebao inzulin. Prema tome, dijabetes se isključuje.
Nityananda das, NMO, strana 350

Kao što ćemo vidjeti u daljem tekstu, Šrila Prabhupada je
uistinu pokazivao simptome dijabetesa, do te mjere da je doktor
koji ga je liječio samo 9 tjedana prije napuštanja tijela čim ga
je pregledao odmah dijagnosticirao dijabetes, te svoju dijagnozu
potvrdio rezultatima testova krvi i urina. Toliko o tome da nije
bilo simptoma. Što se tiče gubitka vida, sve lošiji vid kod Šrila
Prabhupada jasno je zabilježio Tamal Krsna Goswami u Dnevniku
TKG-a:

Kada je sve lošiji vid onemogućio SrTla Prabhupada da
prevodi, pozvao je Bhakti Caitanya Swamija i Trivikrama
SwamTja, koji su zamoljeni da dođu u Vrndavan. (30. lipanj
1977.)

Kada je Srila Prabhupada potpisivao dodatak na svoju
oporuku, zbog sve lošijeg vida jedva da je vidio dokument
koji je potpisivao. (9. studeni, 1977.)

Začudo, nakon što je uvjerio čitatelja da se gubitak vida (kao
simptom dijabetesa) nije očitovao, Nityananda das objašnjava da
se gubitak vida (kao simptom arsenikoze) očitovao. Ne samo to,
već se on sad čudesno pojavljuje kao simptom "jedinstven" za
trovanje arsenom:

Simptomi jedinstveni za trovanje arsenom, a ne za
oboljenje bubrega. GUBITAK VIDA usljedoštećenja mozga
ili optičkog nerva.
Nityananda das, NMO, strana 68

U Nityanandinoj dijagnozi izjavili smo da bi nepristrani
čitatelj trebao tvrdnje Nityanande dasa uzimati sa oprezom, zbog
njegovog nedostatka akademskih kvalifikacija i jednostranog
prikaza znanstvene literature. U svjetlu gore navedenog primjera
(te drugih te vrste), sad bismo otišli toliko daleko da se ozbiljno
zapitamo da li je većina njegovih zaključaka čak i logički
usklađena, a što reći o približavanju rigoroznim standardima
znanstvenih ili medicinskih istraživačkih tekstova.

Srila Prabhupada sam prvi put vidio 1977. godine u sobi
za hitne slučajeve Opće bolnice Watford. Bio je očito vrlo
lošeg zdravlja te pokazivao znakove otkazivanja bubrega, i
utvrđeno je da je dijabetičar.
ANDREW McIRVING
(operirao Prabhupada u bolnici Watford)

Tvrdnja da Šrila Prabhupada nije imao dijabetes pošto
mu nije trebao inzulin također pokazuje bilo slučajno, bilo
hotimično nepoznavanje stručne literature. Šrila Prabhupada je
očito bolovao od dijabetesa tipa 2, koji je također poznat kao
dijabetes neovisan o inzulinu. Iz Harrisonovih principa interne
medicine (strana 2065), navedenoj među referencama u NMO,
saznajemo da dijabetes ovisan o inzulinu (tip 1) najčešće počinje
već u mladosti, a uzrokuje ga potpuna nesposobnost organizma
da proizvodi inzulin. Bez injekcija inzulina, pacijent bi vrlo brzo
umro. Nasuprot njemu, dijabetes neovisan o inzulinu (tip 2),
obično počinje u srednjoj dobi ili kasnije, sa simptomima koji se
postepeno javljaju. On nije posljedica nedostatka inzulina, već
nemogućnosti tijela da ga pravilno procesuira, te se često tretira
kontroliranom ishranom i tjelovježbama.
Stoga je bez sumnje netočno izjaviti da Šrila Prabhupada nije
mogao imati dijebetes pošto mu nije trebao inzulin.
Što se tiče tvrdnje Nityananda dasa da "nijedan doktor niti
kaviraja nije čak ni spomenuo dijabetes kao čimbenik Šrila
Prabhupadovog zdravlja", neka izjava doktora Mclrvina govori
sama za sebe. Nakon što podrobno razmotri gore navedene
poante, pustit ćemo čitatelja da sam prosudi koliko pouzdanja
trebamo imati u zaključak Nityananda dasa da se "prema tome,
dijabetes isključuje".
Na kraju prilažemo izjavu dr. Andrewa Mclrvina, koji je 8.
rujna 1977. u Općoj bolnici Watford operirao Šrila Prabhupada:

Dragi gospodine Hooper,
Hvala Vam na poruci. Kao što sam i rekao preko
telefona, doista se dobro sjećam slučaja, iako se desio prije
dosta vremena. Srila Prabhupada sam prvi put vidio 1977.
godine u sobi za hitne slučajeve Opće bolnice Watford.
Bio je očito vrlo lošeg zdravlja te pokazivao znakove
otkazivanja bubrega, i utvrđeno je da je dijabetičar. Ove
su dijagnoze postavljene na osnovu kliničke sumnje, a
potvrđene analizom krvi i urina. Njegov je najistaknutiji
problem po prijemu bio zadržavanje urina. Ono je bilo
izazvano iznimno neobičnim stupnjem fimoze (suženja
kožice spolnog organa). Imao je takve dugotrajne ožiljke i
zadebljanje prepucija, da praktično uopće nije bio u stanju
mokriti. Taj je proces morao trajati duži niz godina, tokom
kojih je zasigurno stvarao dovoljno jak povratni pritisak
da rezultira bubrežnim problemima - što se češće dešava
kod problema sa prostatom. Sjećam ga se kao začuđujuće
smirene i čvrste osobe. Odbio je da bude primljen u bolnicu,
a siguran sam da ne bi bio podnio potpunu anesteziju.
Nekako smo ga nagovorili na obrezivanje da bi se riješio
problem s mokrenjem, i taj sam zahvat osobno izveo pod
lokalnom anestezijom. Njegov je oporavak tekao dobro, te
je nakon svega bio u stanju normalno mokriti. Nažalost,
oštećenje bubrega uzrokovano kombinacijom dijabetesa
i fimoze je do tada već bilo prilično uznapredovalo i
nepovratno. Nadam se da je ovo od neke pomoći za Vas.
Uz najbolje želje,
Andrew J. Mclrving, FRCS kirurg-konsultant (Fellowship
of the Royal College of Surgeons)
Evidentirano

कल्कि
जीव
कृष्ण
Postova: 47470
Offline Offline
Spol: Ženski
Goloka
« Odgovor #9 na: Kolovoz 14, 2011, 04:52:24 »

8

NITYANANDINA DIJAGNOZA: KARDIOLOŠKI SIMPTOMI


[Ova knjiga o teoriji zavjere, čiji je autor bivši član ISKCON-a
Nityananda das, zagovara da je Srila Prabhupada otrovan - op.
urednika]

David R. Hooper (dipl. ing. biokemije)
(Deva Gaura Hari das)

Uvod

U članku Ne postoje medicinski dokazi trovanja Srila
Prabhupada dat je opći pregled simptoma arsenikoze, te se
razmatra njihovo evidentno odsustvo u zdravstvenom stanju Šrila
Prabhupada. Također su predstavljeni dokazi iz medicinskih i
znanstvenih radova, podrobno iznoseći detalje o jasnom prisustvu
znakova i simptoma diabetes mellitusa tipa 2, koji je kod Šrila
Prabhupada bio popraćen oboljenjem bubrega.
Ovaj dokument je prvi iz serije u kojem će se izravnije
razmatrati i upućivati na izjave objavljene u knjizi Netko me
otrovao Nityananda dasa (u daljem tekstu NMO). Započet ćemo
razmatranjem svakog od 'simptoma' navedenih u analizi povijesti
bolesti (poglavlje 32, strana 226) u NMO.

Kardiološki

Arsen je izazvao nepravilnosti u srčanom ritmu kod Šrila
Prabhupada, ubrzavajući otkucaje i dovodeći do podrhtavanja,
što je sve zabilježeno u analizi povijesti bolesti. - NMO

Kardiološki simptomi - arsen ili dijabetes?


Dvije osnovne vrste trovanja arsenom jesu akutno (pojava
simptoma u roku od nekoliko sati nakon uzimanja velike oralne
doze) i kronično (postepeno pojavljivanje simptoma tokom više
tjedana, uslijed višekratnog unošenja manjih doza ili izloženosti
trovanju iz okoline). Važno je primijetiti da se kliničke značajke
ove dvije vrste trovanja arsenom prilično razlikuju. Izvršili smo
opsežnu analizu više od 50 medicinskih publikacija, uključujući
većinu od 24 medicinske reference navedene u NMO. Uz nekoliko
iznimaka, reference koje upućuju na srčane tegobe izazvane
arsenom, naročito ventrikularna aritmija (nepravilan rad srčanih
klijetki), povezuju se sa akutnim, a ne sa kroničnim trovanjem.
Goldfrank u svom radu Hitni toksikološki slučajevi daje tipično
objašnjenje akutne intoksikacije:

Akutno trovanje obično počinje gastrointestinalnim
simptomima mučnine, povraćanja, boli u abdomenu, te
proljeva. ...Ovi simptomi su često združeni sa ili praćeni
kardiovaskularnim nepravilnostima. ...Kod pacijenata sa
teškim trovanjem mogu se javiti i akutna encefalopatija
(oboljenje mozga) praćena delirijem, grčevi, komatozno
stanje, aritmija, groznica ... akutno otkazivanje bubrega,
te smrt.
Postoji opće slaganje u pogledu simptoma kroničnog
trovanja, a oni su: progresivno-simetrična polineuropatija
(postepeni gubitak osjeta, probadanje u i utrnuće obje
noge, počevši od stopala), dermatološki simptomi (ljuspast
osip, pjege po koži trupa, zadebljanje dlanova i tabana),
Meesove linije (bijele linije arsena nataloženog u noktima
ruku), mučnina i opća slabost.

Dakle, preovladavajuće iskustvo stručnjaka jeste da, dok
se kardiološke smetnje često opažaju u slučajevima akutne
intoksikacije, kod kroničnog trovanja se kardiovaskularni
simptomi mnogo rjeđe javljaju, i iznimno je malo vjerojatno da se
očituju u odsutvu drugih, istaknutijih neuroloških i dermatoloških
simptoma trovanja arsenom.
Hipoteza koju zagovara Nityananda das jeste da su Šrila
Prabhupadu davane male doze arsena tokom dužeg perioda, tako
izazivajući simptome kroničnog, a ne akutnog trovanja. Stoga nije
u skladu s medicinskom literaturom da se - u nedostatku drugih
simptoma, poput simetrične polineuropatije, dermatoloških
promjena, te promjena na noktima - Prabhupadove srčane tegobe
pripišu kroničnom trovanju arsenom.
Dok s jedne strane znanstvena literatura ne podržava
uspostavljanje dijagnoze kroničnih srčanih komplikacija
izazvanih arsenom bez dermatoloških ili neuroloških znakova
trovanja, obiman je broj studija koje dijabetes povezuju sa
kardiovaskularnim oboljenjima, posebice srčanim i moždanim
udarom.
Oboljenje koronarne (srčane) arterije najčešći je uzrok smrti
kod odraslih osoba oboljelih od diabetes mellitusa. Diabetes
mellitus je neovisan faktor rizika oboljenja koronarne arterije,
a postotak učestalosti ovog oboljenja povezan je sa trajanjem
dijabetesa.
Kao što je razmotreno u prethodnom članku, u ISKCON-u
je bilo općepoznato da je Prabhupada od 1969. dijabetičar. I
sam je potvrdio tu činjenicu, a istu dijagnozu je postavio i dr.
Mclrving, koji je 1977. u bolnici Watford Peace Memorial liječio
Prabhupada.
Također je zanimljivo primijetiti sljedeće poante vezano
za koronarno srčano oboljenje. Koronarno srčano oboljenje
(KOS) vodeći je uzrok smrti povezane sa dijabetesom; odrasle
osobe oboljele od dijabetesa pokazuju dva do četiri puta veću
vjerovatnoću smrti od KOS-a od onih koje nemaju dijabetes.6
Oboljenje koronarnih arterija i moždani udar su prilično česti.
Kod dijabetesa se sa povećanom učestalošću pojavljuje tzv. tihi
miokardijalni infarkt (srčani udar), te se na njega treba posumnjati
kad god se iznenada pojave simptomi zatajenja lijeve klijetke
srca. Dijabetes se također može povezati i sa kliničkom slikom
kardiomiopatije, kod koje do otkazivanja srca dolazi usprkos
naizgled normalnim koronarnim arterijama, te u odsutnosti drugih
prepoznatljivih uzroka srčanog oboljenja.
To što je Šrila Prabhupada živio iznimno pročišćenim životom,
nikada nije pušio ili uzimao alkohol, niti je imao bilo kakve druge
prepoznatljive uzroke oboljenja srca, još je jedan od pokazatelja
da je dijabetes bio uzrokom njegovih opetovanih srčanih napada
i moždanog udara.
Prabhupada je potvrdio činjenicu da su takvi dijabetski srčani
napadi općenito ozbiljni i opasni po život, navodeći svoj vlastiti
primjer. Rekao je daje, kadaje imao srčani udar, on bio namijenjen
da ga usmrti; stoga je glasno povikao: "Hare Krsna!", misleći da
je došao trenutak smrti.
Izjavom kako su Šrila Prabhupadovi srčani problemi u 1977.
izazvani arsenom zanemaruje se priznavanje činjenice da je
takve kliničke znakove pokazivao barem deset godina ranije
(razmotrimo dolje navedenu povijest srčanih oboljenja). Zapravo,
detalji o simptomima koje je očitovao, zabilježeni neovisno 1967.
i 1977. godine, pokazuju iznimne sličnosti njegovog zdravstvenog
stanja.

Svibanj 1967.

Tokom posljednjeg tjedna svibnja, Srila Prabhupada
se počeo osjećati iscrpljenim. Spominjao je podrhtavanje
srca. Nadajući se da će simptomi nestati za dan-dva,
Kirtanananda je zamolio Prabhupada da se odmori i ne
prima posjetitelje. No, SrTla Prabhupadovo se stanje
pogoršalo.

Srpanj 1977.

Dok je radio na Srimad-Bhagavatamu bio je u potpunosti
transcendentalan prema svom zdravstvenom stanju, unatoč
podrhtavanju srca, sve tišem glasu i općoj slabosti koji su
stalno bili prisutni. Cak mu je i sjediti bilo teško, a opet,
jednom kada bi počeo sa radom, ništa ga ne bi moglo
zaustaviti.

Stoga bi reći da je kronična arsenikoza bila uzrokom
podrhtavanja srca kod Šrila Prabhupada, te drugih
kardiovaskularnih problema u 1977., značilo zanemariti kako
dostupnu medicinsku literaturu, tako i jasne povijesne činjenice,
odnosno, identične simptome primijećene još od 1965. Srčane se
tegobe koje su Šrila Prabhupada mučile još od 1965. pa sve do
1977., prije trebaju pripisati diabetes mellitusu, koji godinama,
ako ne i desetljećima, nije liječen.

Povijest srčanih simptoma 1967. - 1977.

Godine 1965., prije no što je i zakoračio na američko tlo, ŠrTla
Prabhupada je na brodu koji ga je doveo u SAD preživio dva
srčana udara. Uskoro je opet, 1967. godine, imao težak srčani,
a zatim i moždani udar koji mu je paralizirao lijevu stranu
tijela, za što mu je trebalo dvije godine oporavka. U narednim
godinama, Prabhupadove su se srčane tegobe javljale i nestajale,
uz podrhtavanje i slabost srca koji su bili izraženiji od početka
sedamdesetih godina do napuštanja tijela, 1977. godine. Slijedi
djelimična evidencija povijesti Prabhupadovih srčanih tegoba od
1965. do 1977. godine.

Srila Prabhupada je pisao o pojavi morske bolesti, a
trinaestog dana putovanja, dok su plovili Arapskim morem,
doživio je težak srčani udar. [kolovoz 1965]

Bhakte su pozvali drugog doktora, koji je došao i postavio
dijagnozu da je Srila Prabhupada imao blagi srčani udar.
Rekao je da bi trebao smjesta otići u bolnicu. | svibanj 1967]

Prabhupada: '66. sam bio sam. I morao sam se boriti,
uložiti sve svoje napore, sam. Zato sam 1967. imao srčani
napad. I oporavak je trajao dvije godine. Što god da je
učinjeno, učinjeno je od 1969. Prije toga sam jednostavno bio
sam, boreći se da pokrenem ovu misiju.[10. travanj 1977.
(upućivanje na svibanj 1967.-'69.)

Srila Prabhupadov kratki opis osobnih kušnji kroz koje je
prošao ostavio me je u sjetnom raspoloženju. Prabhupada je
tokom mnogo dana bio gotovo bez svijesti. Sjećam sa da sam
ga u Indiji vidio u sličnom stanju zbog velike iscrpljenosti,
ali je Prabhupada te teškoće brzo prebrodio, oporavivši se za
jednu noć. Također se sjećam kako je u Los Angeles u patio od
ubrzanog lupanja srca te jakog kašlja, koji su ga mučili gotovo
mjesec dana. [rujan 1974]

Noći su za Prabhupada bile iznimno teške. Nije mogao
prevoditi jer mu je napor da govori izazivao snažno lupanje
srca. Podrhtavanje srca mu je također prekidalo i san. [25.
svibanj 1977)

Prošle je noći osjećao tegobe zbog srčanih bolova,[20.
lipanj 1977)

Dok je radio na Srimad-Bhagavatamu bio je u potpunosti
transcendentalan prema svom zdravstvenom stanju, unatoč
podrhtavanju srca, sve tišem glasu i općoj slabosti koji su stalno
bili prisutni. Cak mu je i sjediti bilo teško, a opet, jednom kada
bi počeo sa radom, ništa ga ne bi moglo zaustaviti.[srpanj
1977]

Prabhupada je napravio pokret rukom (otvorio je i zatvorio
nekoliko puta), ukazujući da osjeća podrhtavanje srca. Bilo je
gore, rekao je, nego ranije u Vrndavanu. [10. rujan 1977]

Razmatranje

Pripisivanje srčanih tegoba iz 1977. trovanju arsenom podiže
neka druga zanimljiva pitanja:
Da li to Nityananda das nagovještava kako su srčani napadi
koje je Šrila Prabhupada imao prije dolaska u Ameriku također
izazvani trovanjem arsenom?
Stoje sa podrhtavanjem srca i srčanim napadom 1967., zašto
bi tek pridošli učenici željeli otrovati svog tek nađenog duhovnog
učitelja, o kojem su toliko ovisili?
Ako Nityananda das prihvaća da uzrok ovih kliničkih
manifestacija zapravo leži u Šrila Prabhupadovim vlastitim
sistemskim tegobama, zašto onda te iste simptome, kada se
ponovno pojave deset godina kasnije, pripisivati arsenikozi?
Umjesto da dublje ulazimo u domen medicinskih nagađanja,
očita je dijagnoza jednostavno pripisati srčane napade i
podrhtavanje srca dugotrajno neliječenom dijabetesu. Doktor
koji je osobno liječio Prabhupada potvrđuje ovu dijagnozu, a
podupire je i sva dostupna literatura. Očito je kako nije potrebno
tražiti neke vanjske uzroke simptoma srčanih tegoba iz 1977.,
kada se Šrila Prabhupadovo zdravlje dodatno pogoršalo te je bio
podložniji takvim kardiološkim komplikacijama.
Može se iznijeti i argument da su srčane tegobe samo jedan od
mnogih kliničkih simptoma koji upućuju na trovanje arsenom.
U svakom slučaju, ne bismo trebali dopustiti da nam ta "dimna
zavjesa" pomuti nepristranu procjenu svakog pojedinog simptoma,
s osvrtom na medicinsku povijest pacijenta i dostupnu literaturu.
Kako idemo dalje u preispitivanju valjanosti svakog simptoma,
lako se može vidjeti da u Šrila Prabhupadovoj zdravstvenoj
povijesti zapravo postoji vrlo malo, ako uopće, specifičnih
znakova i simptoma trovanja arsenom.

Zaključak

Dijagnoza arsenične kardiomiopatije (oboljenja srčanog
mišića) se, u odsustvu svih glavnih indikativnih znakova
kronične izloženosti, poput zadebljanja i pigmentacije kože,
linija na noktima, i si., nikako ne može potkrijepiti medicinskom
literaturom. Činjenica da Nityananda das nije doktor medicine
odgovoran profesionalnom odboru ili znanstvenicima i
istraživačima, koji su pak dužni polagati račune nastavnom kadru
na univerzitetu, daje mu mogućnost iznošenja takvih tvrdnji sa
relativnim imunitetom, makar sa profesionalne točke gledišta.
Međutim, bio bi dobro nepristranog čitatelja posavjetovati da se
prema takvim tvrdnjama odnosi s oprezom, u svjetlu nedostatka
akademskih referenci za Nityananda dasa, te njegove upitne
sposobnosti da bez predrasuda predstavi dostupne medicinske
zapise.
Evidentirano

कल्कि
जीव
कृष्ण
Postova: 47470
Offline Offline
Spol: Ženski
Goloka
« Odgovor #10 na: Kolovoz 14, 2011, 04:52:58 »

9

IZJAVA TAMAL KRSNA GOSWAMIJA


Dragi čitatelji,
molim vas primite moje ponizno poštovanje. Sva slava Šrila
Prabhupadu.

Već duže vrijeme kruže glasine kako je Šrila Prabhupada
otrovan, ubijen od strane vlastitih učenika. Ja sam, kao njegov
sekretar, glavni osumnjičeni. Mnogi od vas su se možda začudili
zašto nisam osporio ovu optužbu ako nije istinita. Razlog je
prilično jednostavan: smatrao sam da je najpogodniji i najbolji
način za to izdavanje mog dnevnika, Dnevnik TKG-a, kako
u formi štampanog djela, tako i u elektronskoj formi, kao dio
Supplementary VedaBase-a.
To svima pruža šansu da sami prosude što se dešavalo tokom
posljednjih Šrila Prabhupadovih zabava. Također nisam želio
biti uvučen u beskrajne rasprave s osobama koje zapravo i nisu
zainteresirane za činjenice koje se protive njihovim neistinitim
teorijama. Ipak, prijatelji su me podstaknuli da dam barem jednu
izjavu te stoga, nakon što sam pročitao onu Bhakti Caru SwamTja,
činim to isto. Njena namjena nije da bude iscrpan odgovor na
svaku pojedinu optužbu, već jednostavno izjava o činjenicama.

JA NISAM OTROVAO PRABHUPADA. Zapravo,
NITKO NIJE OTROVAO PRABHUPADA.

Prabhupada su tokom njegovih posljednjih zabava okruživali
deseci bhakta. Njihova jedina želja bila je vidjeti Prabhupada
kako nastavlja živjeti s nama. Posebice su oni koji su ga osobno
služili bili iznimno brižljivi u pogledu svakog detalja i svake riječi
koju je Njegova Božanska Milost izgovorio. Mislite li da bismo
mogli biti toliko bešćutni da slušamo Prabhupada kako govori:
"Otrovan sam," a da se ne zabrinemo? Naravno da smo marili.
Razmatrali smo tu temu sa Prabhupadom te jedni s drugima,
kao što se otvoreno navodi u Dnevniku TKG-a. Nismo se dali u
potragu za ubojicom, jer smo zaključili da nije bilo ubojice.
Neki smatraju da je, čak i ako nitko nije namjerno otrovao
Prabhupada, lijek koji mu je dat djelovao kao "otrov". Nije
teško pretpostaviti da će me neki, kao Prabhupadovog sekretara,
smatrati odgovornim za davanje tog lijeka.
No, ja se, kao niti jedan od njegovih slugu, nisam uključivao
u to, zbog nedostatka upućenosti u medicinsko znanje. Svi mi
zajedno nismo znali niti jedan posto onoga što je Prabhupada
znao o ayurvedskoj medicini. Njegova Božanska Milost je bio
taj koje sanjao kaviraja kako priprema određeni lijek, i Njegova
Božanska Milost je bio taj koji je osobno provjeravao svaki
pojedini lijek koji mu je propisan.
No ipak, nikakav lijek nije "ubio" Šrila Prabhupada. Njegova
Božanska Milost je izjavio da mu je Krsna prepustio odluku da
li da ostane ili ne. Iznimno je nepravedno reći da se bilo tko od
nas koji su ga služili molio za njegov preuranjeni odlazak (a što
tek reći o njegovom osmišljavanju i izvođenju). Iznova i iznova
smo preklinjali Prabhupada da ostane s nama, čak smo i naše
živote nudili u zamjenu za njegov, kao što bi to svaki dobar
učenik učinio. Prabhupada je u nekoliko navrata ponovio da ga
u životu drži jedino naša ljubav i privrženost. Rekao je kako je
njegov Guru Maharaja tijelo napustio nezadovoljan, no daje on u
potpunosti zadovoljan. Nitko se, rekao je i to, nikad ne bi mogao
nadati takvim vjernim sinovima i kćerima punim ljubavi, kakve
on ima. Napustio nas je jer je sam odlučio otići. Otišao je jer ga
je Krsna pozvao.
To je čista istina, a sve drugo je izmišljotina.
Prabhupadovi su sluge najbolji dio svoga života posvetili
služenju Šrila Prabhupada. Služili smo ga tokom njegovih
manifestiranih zabava sve do samog kraja. Nije bilo tako
jednostavno služiti Njegovu Božansku Milost tokom posljednje
godine, kada mu je zdravlje sve više propadalo. Nije bilo lako
gledati kako mu tijelo kopni, kako njegova odlučnost da ostane
slabi. Jedino smo njegovom milošću ostali uz njega tokom tog
teškog razdoblja i obavljali sve te zahtjevne službe, prikupljali
mokraću, čistili izmet, kupali ga, mijenjali mu odjeću i posteljinu
te, iznad svega, ohrabrivali ga da nastavi. Poput najokrutnijeg
udarca nas je pogodilo sumnjičenje da nas je u služenju našeg
najdražeg duhovnog učitelja poticao bilo kakav drugi motiv osim
ljubavi.
Činjenice će govoriti same za sebe. U danima i mjesecima koji
predstoje, sve će se optužbe o trovanju pokazati onim što jesu -
samo optužbe i ništa drugo.
Nadam se da će tada oni koji su mene i druge lažno optužili
imati dovoljno dostojanstva i uljudnosti priznati da su bili u krivu
i moliti za oprost, ne naš, nego Šrila Prabhupadov, čije su uzvišene
zabave pokušali okaljati.

Moleći da uvijek budem sluga vaisnava,
Tamal Krsna Goswami
Evidentirano

कल्कि
जीव
कृष्ण
Postova: 47470
Offline Offline
Spol: Ženski
Goloka
« Odgovor #11 na: Kolovoz 14, 2011, 04:53:23 »

10

IZJAVA BHAVANANDA DASA

Izjava - samo jedna izjava - za arhivu
Napisao Bhavananda dasa

Svim bhaktama ISKCON-a:
Molim vas, primite moje ponizno poštovanje. Sva slava Srila
Prabhupadu.

Prilično sam se zabrinuo da ne postanem umiješan u ono što
sam smatrao "beskrajnom raspravom" na internetu glede pitanja
trovanja, no tada je Hari Šauri istakao kako sve to prilično
zbunjuje mnoge nedužne bhakte. Stoga sam se osjetio dužnim
dati izjavu - i to samo jednu izjavu - za arhivu.
Nisam otrovao Šrila Prabhupada, niti sam bio upleten u
zavjeru trovanja Šrila Prabhupada. Sasvim sigurno nitko od moje
braće po Bogu nije otrovao Šrila Prabhupada. Čitava priča u vezi
trovanja je smiješna, te više no apsurdna.
Nitko tko je u to vrijeme bio prisutan u Vrndavanu ne može
poreći kako je učinjen svaki pokušaj, kako materijalni, tako i
duhovni, u nastojanju da se Šrila Prabhupada zadrži uz nas koliko
god je to moguće. Šrila Prabhupada je otišao svojom slatkom
voljom, te željom svojih voljenih Gospodara, Krsne i Balarama.
To su bila vrlo teška vremena, ne samo za nas koji smo ga
njegovali, već i za sve njegove učenike širom svijeta. Nije mi
poznato gdje je Nityananda das bio u to vrijeme, no njegovu bi
pripomoć u brizi za Šrila Prabhupada braća po Bogu iznimno
cijenili.
Šrila Prabhupada zasigurno nikada nije bio pristupačniji svim
bhaktama, neovisno o tome da li su sannyasiji, grhasthe, muškog
ili ženskog spola, pa čak i djeca. Sjećam se da sam razmišljao
kako bi Šrila Prabhupada želio imati malo privatnosti od snimanja
Yadubara prabhua video kamerom, no rekao mi je da se Yadubari
treba dozvoliti da snima sve što želi. Možete dakle shvatiti daje
prevladavala atmosfera otvorenosti, a ne tajnosti i šaputanja, kao
što to istinski trovači-urotnici navode.
Nesumnjivo ima mnogo da se učini u Šrila Prabhupadovo ime
kako bi se uvjetovane duše spasile strašnih napada maye. Hajde
da ovo ludilo makar ostavimo po strani i na taj način otvorimo
mogućnost da se prihvatimo ozbiljnog posla koji nam predstoji.

Ostajem najnižim i najnekvalificiranijim slugom svih vaisnava
ISKCON-a,
Bhavananda dasa

Evidentirano

कल्कि
जीव
कृष्ण
Postova: 47470
Offline Offline
Spol: Ženski
Goloka
« Odgovor #12 na: Kolovoz 14, 2011, 04:54:50 »

11

IZJAVA TRIVIKRAMA SWAMIJA


I moja je malenkost bila prisutna tih posljednjih nekoliko
mjeseci u Vrndavanu sa Šrila Prabhupadom. U njegovoj smo sobi
3 do 4 sata dnevno izvodili kirtan.
Meni je nezamislivo da bi itko od osobnih slugu Šrila
Prabhupada mogao čak i JEDNOM pomisliti da bi otrovao Šrila
Prabhupada. Potpuno nezamislivo!!
Zagovarati, kao što to Nityananda čini, da se tom mišlju nije
bavila samo jedna osoba, već da se radilo o zavjeri nekoliko
njegovih slugu koji, navodno, ne samo da su o tome razmišljali,
nego su je zapravo i sproveli u djelo, toliko je izvan svih razumnih
granica, da sam i ja, poput Bhakti Caru Maharaja, smatrao
nepotrebnim uključiti se u obranu od ove apsurdne optužbe.
Tokom tog perioda nisam djelovao u svojstvu osobnog sluge;
moguće je to razlogom što se moje ime ne spominje u optužbi.
Međutim, u više sam navrata osobno razgovarao sa Šrila
Prabhupadom. Vrlo je dobro znao da sam sklon neovisnosti.
Jednom mi je rekao: "Jasno mi je da ne možeš surađivati sa
svojim GBC ljudima, stoga možeš raditi izravno za mene." U to
su vrijeme bili prisutni još mnogi drugi "neovisni" bhakte koje je
Šrila Prabhupada mogao pozvati daje zaista mislio kako su neki
od njegovih slugu kovali zavjeru da ga otruju.
Ipak, sjećam se jednog slučaja koji može pomoći u
rasvjetljavanju ovog pitanja. Satsvarupa Maharaja je upravo bio
stigao, svega nekoliko tjedana prije no što je Šrila Prabhupada
napustio tijelo. Govorio je o tome daje pozvao sve vodeće bhakte
u svojoj zoni da dođu i budu sa Šrila Prabhupadom u tim, kako se
pokazalo, posljednjim danima. Rekao nam je da je Nityananda,
kada mu je predložio da i on dođe u Vrndavan kako bi bio uz
svog duhovnog učitelja, pošto je Šrila Prabhupada sve svoje
učenike zamolio da dođu, nehajno uzvratio: "Zbog čega bih želio
tamo ići!!" Satsvarupa je objasnio daje bio iznenađen i uvrijeđen
zbog toga što se Nityananda tako bešćutno odnosio prema Šrila
Prabhupadovoj molbi.

Vaš sluga
Trivrikrama Swami
Evidentirano

कल्कि
जीव
कृष्ण
Postova: 47470
Offline Offline
Spol: Ženski
Goloka
« Odgovor #13 na: Kolovoz 14, 2011, 04:55:13 »

12

JAYADVAITA SWAMI KOMENTIRA TEORIJU TROVANJA


Koliku god odbojnost da imam prema osjećaju obaveze
reagiranja na smeće, mislim da bih i ja trebao dati komentar na
naklapanja daje Šrila Prabhupada otrovan, zavjerom učenika.
Bio sam u Vrndavanu tokom posljednjih tjedana Šrila
Prabhupadovog tjelesnog prisustva. Veliki sam dio tog vremena
proveo sa Šrila Prabhupadom u njegovoj sobi.
Svjedočio sam kako se Šrila Prabhupada odnosio prema
bhaktama koji su brinuli o njemu, te kako su se oni odnosili prema
njemu. Ponekad bih bio sam sa Šrila Prabhupadom, čitajući mu
do kasno u noć. Mnogo češće sam bio s njim dok je ležao okružen
svojim bhaktama.
Svjedočio sam uzvišenom, dubokoumnom i inspirirajućem.
A ponekad budalastom, egoističnom i sitničavom. Na neki sam
način, milošću Krsne, imao veliku sreću da promatram, te ponekad
uzmem učešća, u Šrila Prabhupadovim posljednjim danima na
ovoj planeti.
Stoga me boli kada čujem kako se ti produhovljeni, suptilni
i dragocjeni trenuci spuštaju na nivo tabloidnog novinarstva i
šunda. Boli me kada one koje sam vidio kako Njegovu Božansku
Milost služe sa zadivljujućom devocijom i ljubavlju proglašavaju
iskvarenim ubojicama. Boli me što nas sada, kada bismo trebali
piti nektar Krsne koji je Prabhupada došao da nam podijeli,
otrovom teorija o otrovu nagriza maya.
Pročitao sam prijepise i poslušao pojačane audio-vrpce koje
tobože sve razotkrivaju. Hindi mi je razgovore riječ po riječ
pojasnila osoba kojoj je to materinji jezik. Strpljivo sam saslušao
argumente koje su mi izložili bliski prijatelji koji vjeruju daje sve
to istina.
No, ništa što su mi oni pokazali ili rekli nije me čak niti počelo
uvjeravati da je ono što se desilo u Vrndavanu nešto drugo do
ono što sam izravno čuo, osjetio i vidio - Krsninog voljenog
čistog bhaktu kako provodi svoje posljednje dane u ovom svijetu
pod okriljem nježne i privržene brige prožete ljubavlju njegovih
voljenih učenika.

Hvala vam. Hare Krsna.
Vaš sluga,
Jayadvaita Swami
Evidentirano

कल्कि
जीव
कृष्ण
Postova: 47470
Offline Offline
Spol: Ženski
Goloka
« Odgovor #14 na: Kolovoz 14, 2011, 04:55:52 »

13

NEKA ISTINA POBIJEDI


Njegova Svetost Bhakti Caru Swami

Nedavno je jedan od naše braće po Bogu, Nityananda das
adhikari, napisao knjigu pod nazivom Netko me otrovao i ustvrdio
kako je uzrok Srila Prabhupadovog odlaska sa ovog planeta
trovanje arsenom, te da su Njegovoj Božanskoj Milosti taj otrov
dale osobe koje su ga u to vrijeme služile.
Budući da sam i ja u to vrijeme bio jedan od Šrila Prabhupadovih
osobnih slugu, vodeći brigu o njegovoj ishrani i lijekovima, u
skladu s navodima te knjige sam prirodno osumnjičen. Kada sam
prvi put čuo tu optužbu, smatrao sam je toliko apsurdnom da
nisam mislio da zaslužuje bilo kakvo reagiranje. Nisam mogao
čak niti zamisliti da bi itko razumnog uma pridao imalo značaja
takvoj tvrdnji. Međutim, jučer sam dobio e-mail od Hari Šauri
prabhua, jednog od Šrila Prabhupadovih osobnih slugu i autora
Transcendentalnog dnevnika, sa porukom: "Ovim se pitanjem
(trovanja) treba izravno pozabaviti. Potrebno je uključiti osobne
izjave Tamal Krsna Goswamlja, tebe (Bhakti Carua), Bhavanande,
Jayapatake, i svih ostalih. Kada osobe koje su bile prisutne skupno
predstave svoje iskaze, to će izjavu učiniti veoma snažnom. Želim
još jednom ponoviti, to se MORA učiniti."
Zbog toga sam se na neki način osjećao obaveznim napisati
ovu izjavu.
U slučaju da me ne poznajete, te se pitate zašto Hari Šauri
prabhu od mene traži da izložim svoje viđenje ove teme, kratko
ću se predstaviti - jedan sam od posljednjih učenika Šrila
Prabhupada. Njegovu Božansku Milost sam prvi put vidio
siječnja 1977. godine. U ožujku mije, za Gaura Purnima festival
u Mayapuru, dao prvu i drugu inicijaciju. Osobno me je imenovao
svojim sekretarom za pitanja u Indiji. Jednom mije prilikom dao
uputu da nikada ne uđem u vezu ni sa jednom ženom, te ovaj život
u potpunosti Krsni ponudim, a ubrzo nakon toga, u svibnju, dao
mije i sannyasu u Sridham Vrndavanu. Imao sam veliku sreću da
služim transcendentalno tijelo Njegove Božanske Milosti sve do
same zabave odlaska sa ove planete.
Od Srila Prabhupada smo naučili da se vaisnava ne brani.
Stoga se u ovom odgovoru na izjavu Nityananda dasa neću
pokušati braniti, no osjećam svojom svečanom dužnošću iskrenim
svjedočanstvom odbraniti nedužne.
Autor knjige optužuje Tamal Krsna Goswamija kao glavnog
osumnjičenog. Ne znam koliko dobro Nityananda das poznaje
Tamal Krsna Maharaja, niti koliko se blisko družio s njim, ali
ja sam služeći Srila Prabhupada imao priliku za vrlo prisno
druženje, a također smo i živjeli u istoj sobi oko sedam mjeseci.
Tokom tog perioda sam svjedočio njegovoj dubokoj ljubavi i
poštovanju prema Šrila Prabhupadu, te k tomu velikom povjerenju
i pouzdavanju Njegove Božanske Milosti u njega.
Tamal Krsna Goswami ima i vrlo tešku stranu, ali ga ne treba
procjenjivati samo iz tog kuta gledanja. O također posjeduje i vrlo
blagu stranu. Svatko tko ga poznaje dobro zna kako agresivan i
zahtjevan može biti, pa stoga živjeti sedam mjeseci s njim nije
uvijek bilo lako za mene, najblaže rečeno. Ipak, iskreno ću priznati
da sam vidio i tu njegovu drugu stranu i čuvam mnoga ugodna
sjećanja na dane provedene sa njim. Od njega sam dobio brižnost
i privrženost starijeg brata što nas je povezalo snažnom vezom.
Iako smo s vremena na vrijeme osjećali naše razlike, naša je veza
ipak ostala nedirnuta. Odlučio sam spomenuti ovo opažanje,
pošto sam mnogo puta vidio da neki bhakte imaju netočnu sliku o
drugim bhaktama, što im pomućuje percepciju.
Prilično je zanimljivo primijetiti kako, iako je napisao čitavu
knjigu temeljenu na nekim šaputanjima, te netočnoj i sumnjivoj
analizi malo kose, Nityananda dasa nije bilo ni na vidiku uz Šrila
Prabhupada u tim danima u Vrndavanu. Daje bio tamo, vidio bi
koliko su njegova sumnja i optužba apsurdne. Da je bio tamo,
vidio bi kako su se bhakte koji su okruživali Šrila Prabhupada
molili Krsni da dozvoli da on ostane na ovoj planeti, nudeći čak i
svoje živote u zamjenu, a što tek reći o tome da su htjeli otrovati
Šrila Prabhupada.
Vrlo je nesretna činjenica daje Nityananda das toliko opsjednut
nekim šaputanjima, no ne čuje razmjene koje su tako glasne i
čiste. Da je bio tamo, čuo bi kako je, samo nekoliko dana prije no
što je napustio ovaj planet, Šrila Prabhupada svom vrlo prisnom
bratu po Bogu, Šrila Krsnadasa Babaji Maharaju, sa suzama koje
su mu tekle iz očiju, rekao: "Pogledaj koliko me vole!"
Da je njegovao Šrila Prabhupada tokom ranih jutarnjih sati
u Vrndavanu, čuo bi kako Njegova Božanska Milost, čim se
probudi, pita: "Gdje je Tamal? Zamoli ga da dođe k meni." A
tada bi svjedočio veoma slatkoj razmjeni punoj ljubavi. Šrila
Prabhupada bi mu govorio o pitanjima vezanim za Pokret, o
različitim brigama u vezi budućnosti ovog Pokreta, te što se treba
učiniti da ga se zaštiti.
Daje Nityananda das bio tamo, vidio bi i stotine bhakta čija
su srca bila toliko ispunjena ljubavlju prema Šrila Prabhupadu,
da su bili spremni za njega učiniti sve. Tamo su bile osobe poput
Gurukrpe, koji bi se brinuo za Šrila Prabhupada svake noći, od
ponoći do 2 sata ujutro. Daje Šrila Prabhupada zaista sumnjao da
ga je netko otrovao, tada bi samo to trebao reći Gurukrpi. Svatko
tko poznaje Gurukrpu zna što bi se tada dogodilo.
I ne samo Gurukrpi, Šrila Prabhupada je jednostavno trebao
reći bilo kome od par stotina učenika koji su bili tamo, i možemo
samo zamisliti kakva bi bila njihova reakcija.
One koji sumnjaju da su Šrila Prabhupada otrovali neki njegovi
učenici zamolio bih da pogledaju duboko u svoja srca i zapitaju
se da lije uopće moguće za jednog vaisnavu, koji ni mrava ne bi
zgazio, da umori svog duhovnog učitelja.
Jedne sam večeri bio sa Tamal Krsna Maharajom u našoj sobi
u Vrndavanu. Komarac mu je sisao krv s noge. Prilično se naduo
od krvi koju je isisao iz njegovog tijela. Iznenedana bol od uboda
učinila je da Tamal Krsna Maharaja postane svjestan tog komarca.
Njegova se ruka u prirodnom refleksu podigla da udari to maleno
stvorenje, no iznenada se zaustavila, te polagano spustila i
pokretom otjerala komarca s noge. Kako bi itko mogao misliti da
je osoba koja ne bi čak ni komarca ubila svom duhovnom učitelju
dala otrov.
U svibnju je Šrila Prabhupada otišao iz Hrsikeša za Vrndavan
da bi napustio tijelo. Svatko tko je bio tamo je toga bio svjestan.
Zavjera da ga se umori nije bila zbilja, već je zbilja bila intenzivna
molitva Krsni da ne dozvoli da ih Šrila Prabhupada napusti.
Osobno sam iz ove optužbe naučio prekrasnu lekciju. Mora da
sam zbog svoje dobre sreće da tih dana služim Šrila Prabhupada
razvio nešto ponosa. Sada se Krsna, uništavatelj ponosa, milostivo
pobrinuo za to. Dok sam se ja, uslijed svog lažnog ega, osjećao
ponosnim što služim čistog Krsninog bhaktu, svijet me vidi kao
onog tko mu je dao otrov. To je uistinu Krsnina bezuzročna milost.
Oduvij ek me se veoma dojmilajedna izj ava Šrila Prabodhananda
Saraswatlja, iznimno prisnog pratioca Šri Caitanye Mahaprabhua
i strica Šrila Gopal Bhatta Goswamija: "Ako me čitav svijet
slavi, no Krsna me ne priznaje, kakva je korist od te slave. A ako
me čitav svijet pljuje, no Krsna me priznaje, tko tada mari za
pljuvanje."
Jako milostivi Krsna mi daje priliku da tu prekrasnu uputu
primijenim u vlastitom životu. Ova me optužba čini svjesnim
ispraznosti svjetovnog obožavanja te važnosti priznavanja od
strane Krsne. Nije važno što svijet misli, Krsna sve zna. Stoga,
koja je korist brige za ugled u ovom svijetu? Naposljetku,
prebivajući u mom srcu, Krsna zna sve ono što činim i na što
mislim. Uvjetovane duše ovog materijalnog svijeta mogu načiniti
pogreške u prosudbi, no Krsna nikada neće napraviti nikakvu
grešku. Uzeo sam utočište u Njemu i predao Mu se, neka sada On
odluči što zaslužujem.   

Ovom ću svijetu jasno i glasno objaviti: "OPTUŽBA DA JE
ŠRILA PRABHUPADA OTROVAN OD STRANE SVOJIH
UČENIKA POTPUNO JE APSURDNA. AKO JE ITKO
NAMJERNO OTROVAO ŠRiLA PRABHUPADA, TADA TO
MORAM BITI JA, POŠTO SAM TIH DANA BIO JEDINI KOJI
JE NJEGOVOJ BOŽANSKOJ MILOSTI DAVAO PRASADAM
I LIJEKOVE. SVE ŠTO BI POJEO I POPIO PROLAZILO JE
KROZ MOJE RUKE."

Neka mi sveznajuća i svemoćna Svevišnja Božanska Osoba
sudi. Ako sam počinio tako gnusan zločin nad najdražim
Gospodinovim bhaktom, kome dugujem sve, uključujući i samo
svoje postojanje, tada neka vječno patim u najmračnijem predjelu
pakla.
Ako itko od Šrila Prabhupadovih učenika, čije je srce
preplavljeno ljubavlju prema Šrila Prabhupadu, želi uzeti zakon
u svoje ruke i suditi mi - i to ću s dobrodošlicom prigrliti. Dat
ću mu punu slobodu da mi sudi i sa mnom učini što god želi.
Uvjeravam ga da ću taj sud prihvatiti bez ikakvog prosvjeda.
Ako me netko želi odvesti i pred svjetovni sud, može to učiniti.
I tamo ću dati isto svjedočanstvo: "OPTUŽBA DA JE ŠRILA
PRABHUPADA OTROVAN OD STRANE SVOJIH UČENIKA
POTPUNO JE APSURDNA. AKO JE ITKO NAMJERNO
OTROVAO ŠRILA PRABHUPADA, TADA TO MORAM BITI
JA, POŠTO SAM TIH DANA BIO JEDINI KOJI JE NJEGOVOJ
BOŽANSKOJ MILOSTI DAVAO PRASADAM I LIJEKOVE.
SVE ŠTO BI POJEO I POPIO PROLAZILO JE KROZ MOJE RUKE."

U iščekivanju vašeg suda, te čeznući da ostanem slugom
vaisnava,
Bhakti Caru Swami

Evidentirano

कल्कि
जीव
कृष्ण
Postova: 47470
Offline Offline
Spol: Ženski
Goloka
« Odgovor #15 na: Kolovoz 14, 2011, 04:56:29 »

14

IZAZOV NITYANANDI DASU


Ravindra Svarupa das, član GBC-a

Nityananda das (Niko Kyut), Prabhupadov inicirani učenik
koji je iz ISKCON-a isključen prije jednog desetljeća, nedavno
je postao autor knjige od 408 stranica i sam je objavio, nazivajući
je - neobično - "pismom" na koricama i prvoj strani, i dajući joj
naslov Netko me otrovao: činjenice o trovanju Srila Prabhupada
arsenom.
Dakle, u ovom svom napuhnutom zvaničnom obraćanju
autor želi uvjerljivo pokazati kako je Šrila Prabhupada ubijen
polaganim i hotimičnim trovanjem arsenom. On tvrdi: "Imamo
dovoljno dokaza da sa sigurnošću izjavimo: Šrila Prabhupada
je otrovan. Postoji mnoštvo dokaza koji čvrsto potkrepljuju tu
činjenicu." (str. 286)
I ne samo to, autor proziva i uporno ukazuje na glavne ubojice
s predumišljajem: Tamal Krsna Goswami, Bhakti Caru Swami, te
Jayapataka Swami.
Optužujući ih za najteži mogući zločin, bezdušno vrijeđa
njihovu devociju, čast i reputaciju. Autor vješto koristi
manipuliranje osjećajima kako bi čitatelje potaknuo da djeluju
kao mahnita rulja spremna na linč.

"Nije potrebno da osoba bude vrhunski znanstvenik da
pretpostavi kakve bi motive netko mogao imati da otruje Srila
Prabhupada. Srila Prabhupada se ispriječio između njih i
nečega što su žarko željeli, naime, apsolutne pozicije, apsolutne
moći, ogromnih financijskih sredstava, te prestiža preuzimanja
Srila Prabhupadovog položaja kao lidera i istinskog vlasnika
ISKCON-a." (276 str.).
"Naš božanski Vođa i Učitelj pred našim je očima otrovan,
i odlučio je. napustiti naše društvo. Cisti bhakta Svevišnjeg
Gospodina, ambasador iz duhovnog svijeta, okrutno je i
stravično mučen arsenom, najbolnijim i najpodlijim otrovom.
Srila Prabhupada je poražen u svojoj misiji, a mi smo poraženi
zbog njegovog odlaska koji je uslijedio. Ima li većeg zlodjela?"
(277 str.)
Dao nam je uputu: "Ubojice su gotovo sigurno još uvijek
unutar ISKCON-a, na pozicijama moći i vodstva... Bez oklijevanja
moramo u potpunosti očistiti ISKCON od podrivača... " (287 str.)

Da bi se obezbjedio, autor pro forme izlaže neke opovrgavajuče
argumente. Dok tvrdi daje Srila Prabhupada bez sumnje ubijen, dok
optužuje određene vodeće bhakte za taj zločin nad zločinima, dok
upozorava svijet da ti isti ubojice još uvijek upravljaju ISKCONom
- dok sve to čini, s krajnjom dvoličnošću izjavljuje kako
"ovo djelo ne optužuje nikoga da je otrovao Šrila Prabhupada"
(281. str.). A odmah nakon toga, u potezu koji čitatelj već može
raspoznati kao tipičan, nastavlja s novim optužbama.
Jasno je koja je nakana Nityananda dasa. On neke bhakte
optužuje za strašan zločin. No, ja vjerujem da je pisanjem i
izdavanjem ove knjige Nityananda das sam počinio strašan zločin.
Obmanuo nas je - a možda i sebe - izjavom da su njegove tvrdnje
i optužbe temeljene na vjerodostojnim dokazima. Zapravo,
"dokazi" su pažljivo odabrani, spretno dotjerani, te tendenciozno
protumačeni da bi požnjeli željeni rezultat.
A on želi da se ti predodređeni rezultati naširoko razglase.
Izdao je 5.000 primjeraka svoje knjige. Neki su ljudi u Indiji, s
političkim programom rada, neštedimice dijelili ovo djelo među
ISKCON-ovom kongregacijom, i također se potrudili da se
Nityanandina teorija što više spominje u novinskim medijima.
Ako Nityananda das griješi, imaće mnogo za odgovarati.
Nedavno je Bhakti Caru Swami odgovorio na Nityanandine
monstruozne optužbe. Njegov odgovor uključuje i ovu izjavu:

"Neka mi sveznajuća i svemoćna Svevišnja Božanska
Osoba sudi. Ako sam počinio tako gnusan zločin nad
najdražim Gospodinovim bhaktom, kome dugujem sve,
uključujući i samo svoje postojanje, tada neka vječno patim
u najmračnijem predjelu pakla. "

Sada ja optužujem Nityananda dasa za strašan i gnusan zločin
izricanja lažnih optužbi. I izazivam ga da prisegne poput Bhakti
Caru Swamija.
Neka Nityananda das svojom prisegom uzvrati na onu Bhakti
Caru Swamlja:

"Neka mi sveznajuća i svemoćna Svevišnja Božanska
Osoba sudi. Ako sam počinio tako gnusan zločin da sam
lažno predstavio kako su SrTla Prabhupada ubili njegovi
vlastiti bhakte, te uz to za taj zločin lažno optužio nedužne
bhakte, koji su zapravo voljeli Srila Prabhupada i pažljivo
se brinuli o njemu, tada neka vječno patim u najmračnijem
predjelu pakla."

Neka Nityananda das svoja vlastita uvjerenja potkrijepi na
način na koji je Bhakti Caru Swami potkrijepio svoja. Nityananda
das će se prisjetiti kako je u jednom trenutku bacio "rukavicu
izazova" GBC-u.
Sada ja njega izazivam.

Ravindra Svarupa das
Član upravnog tijela (GBC-a)
Evidentirano

कल्कि
जीव
कृष्ण
Postova: 47470
Offline Offline
Spol: Ženski
Goloka
« Odgovor #16 na: Kolovoz 14, 2011, 04:57:08 »

15

OVISNOST O OTROVIMA MOZE NAŠTETITI ZDRAVLJU


(izvaci iz članka objavljenog na Chakra.com-u)

Iksvaku das

Dragi ovisnici o otrovima,
molim vas, primite moje ponizno poštovanje, sva slava Šrila
Prabhupadu.
Pišem ovo zbog toga što sam zabrinut za posljedice vaših
novootkrivenih "istina" na umove nedužnih, novonadahnutih
duša.
Upravo sam se vratio ISKCON-u nakon šestogodišnjeg
bavljenja mayom, stoga vas molim da razumijete koliko sam
zahvalan što je ISKCON još uvijek ovdje da se u njemu uzme
utočište. Pošto me je nekoliko duša obavijestilo o "dokazima"
trovanja, moram reći da sam vam na trenutak povjerovao. Tokom
tog me je perioda moja zatrovana svjesnost zaslijepljivala da ne
vidim pravu svrhu pokreta kojeg je Šrila Prabhupada uspostavio
za sljedećih 10.000 godina, i pomislio sam da ćete (iskrene duše
kakve jeste) možda biti zainteresirani da čujete o posljedicama
koje su ta pitanja imala na moj um.
Za tvrdnju o trovanju sam prvi put čuo od jednog bhakte
iz Phoenixa, mislim da se zvao Tarun. Bio je u posjeti
novootvorenom ISKCON-ovom hramu u Phoenixu. Gledajući
unatrag, sada shvaćam daje ta stvar u mom umu preuzela primat
nad svjesnošću Krsne. Kada duša koja osjeća neku privrženost
Šrila Prabhupadu prvi put čuje o ovome, tada o tome razmišlja
tokom mantranja, uzimanja prasadama, druženja s bhaktama, te
čak i dok propovijeda. To postane razlogom vaših molitvi, motiv
razgovora sa drugima i otvorena rana kad se pokušate odmoriti.
To je poput velike gnojne upale koja ne prolazi. Postavši pročišćen
od takve svjesnosti ponovnim prihvatanjem Šrila Prabhupadovog
recepta, moram vam prenijeti svoje spoznaje.
Prvo morate znati: preslušao sam traku na kojoj se govori o
trovanju i pročitao knjigu o trovanju, "posljednju naredbu", te
većinu stvari na VNN-u i Chakri vezano za ova pitanja. Krsninom
sam milošću spoznao neke stvari, i nije mi jasno kako ih i vi niste
mogli lako uvidjeti nakon svog ovog vremena koje ste proveli
baveći se ovim temama.
Učinili ste ovaj inscenirani skandal važnijim od razmišljanja o
Krsni, Gospodinu Caitanyi, ili bilo kojoj od Njihovih zabava. Šrila
Prabhupada nije ovo nazvao 'Međunarodni pokret za svjesnost
Prabhupada', niti želi da neprekidno meditiramo na to da li je
bio otrovan ili ne. Svi mi bismo trebali razvijati čistu svjesnost
Krsne. Naše bi druženje trebalo biti krsna-katha i ništa drugo.
Zašto želite drugačije?
U principu, ono što svojim globalnim izjavama uistinu
zagovarate o uspostavljenoj ISKCON-parampari jeste da nitko
nije postao pročišćen, da nitko ne izvodi opunomoćeno predano
služenje, te da svatko tko želi uzeti utočište Šrila Prabhupadovog
ISKCON-a griješi u svojom poimanju da ISKCON može i dalje
pružati bilo kakvu službu dušama. Zašto se ne probudite i shvatite
kakav efekat vaše takozvane "istine" imaju na umove ljudi koji
ne znaju ništa o ISKCON-u niti o svjesnosti Krsne, a što reći o
Šrila Prabhupadu i njegovim učenicima? Ako bi vaš prvi doživljaj
ISKCON-a bio u svjetlu VNN-a, da li biste uopće poželjeli da se
upoznate sa svjesnošću Krsne?
Postavite si ovo pitanje: "Kakav utjecaj ovo (budalaština o
trovanju) ima na iskrene duše koje po prvi put u životu dobivaju
knjigu i razmatraju duhovne mogućnosti?" Da ste na njihovom
mjestu, da li biste uletjeli u takvu tešku kontroverzu sa bilo
kakvom nadom da vam to postane životni poziv? Da li ispada da
je ovo mantranje način da se postane pročišćen ili još više zaluđen
i rastrojen?
Noseći u umu ove novonadahnute duše, jedina mi je misao:
"Nije vam stalo što bilo tko misli o ovom procesu. Nije vam stalo
da li će još itko ikad uzeti neku od Šrila Prabhupadovih knjiga,
niti da li će itko ikad nastaviti održavati standarde obožavanja
Božanstava kako ih je postavio Šrila Prabhupada. Što vama znači
ako više nitko nikad ne stupi nogom u neki ISKCON-ov hram.
Zapravo, čini mi se da biste vjerojatno bili prilično sretni da
vidite Pokret ISKCON-a kako nestaje u zaboravu, da vas nikad
ne podsjeća na put koji je vaš duhovni učitelj milostivo obasjao
bakljom znanja, a koji ste napustili. Da li još uopće mantrate?
Možete li se sjetiti Krsne dok mantrate? Ja to nisam mogao
sve dok sam razmišljao o vašim budalaštinama o trovanju. Što
mislite, koliko su te duše razvijene da bi bile u stanju progutati
vaša novospoznata otkrovenja? Mogu li one jednostavno napustiti
misiju svog duhovovnog učitelja samo samo zato što ste vi to
učinili? Mogu li prestati služiti organizaciju koju je utemeljio
Šrila Prabhupada zato što vi ne možete vidjeti čistotu niti u jednoj
duši?"
Moja je nada da će duše koje pročitaju svu vašu propagandu,
ili "istine", ipak na neki način kroz sve to vidjeti Krsnu, iako
ja osobno ne mogu vidjeti Krsnu u čitavoj knjizi o trovanju.
Pretpostavljam da je vjerojatno do mog nedovoljnog duhovnog
razvoja, budući da zapravo znam da je Krsna posvuda. Samo
se čini da je izostavljen. Neka Šrila Prabhupada bude slavljen i
veličan, a ne predstavljan kao star, otrovan, mučenička duša koja
si ne može pomoći - kao što ste vi ga predstavili.

__________________________________________________________
Evidentirano

Žena Vrač
जीव
कृष्ण
Postova: 11142
Offline Offline
Spol: Ženski
Judge me by my size, do you?
« Odgovor #17 na: Kolovoz 14, 2011, 09:05:08 »

znači ipak nije ubijen?
Evidentirano

BEWARE!! Anger, Fear, Aggression - dark side are they. One you start down the dark path, forever will it dominate your destiny
कल्कि
जीव
कृष्ण
Postova: 47470
Offline Offline
Spol: Ženski
Goloka
« Odgovor #18 na: Kolovoz 14, 2011, 09:23:04 »

znači ipak nije ubijen?

PA OVDJE SU IZNESENI DOKAZI DA NIJE. TAKO MISLI VEĆINA U ISKCON-U.
Evidentirano

 Str: [1]   Gore
  Ispis  
 
Skoči na: